Kome trebaju vještine povezane sa održivošću?

Mark je inženjer vještačke inteligencije (AI) koji radi za visoko-tehnički start-up. Ana je poljoprivrednica koja posjeduje dva hektara zemlje. Iako se njihovi poslovi na prvi pogled ne čine povezanim, oboje utiču na održivost ljudsko-prirodnih sistema. AI aplikacije koje razvija Mark mogu unaprijediti biodiverzitet ili optimizirati potrošnju energije. S druge strane, one mogu ugroziti socijalnu održivost, na primjer, zamjenjujući ljudsku radnu snagu (Usmonova, 2024). Slično tome, Anine poljoprivredne prakse (npr. upotreba agrohemikalija, izbor strategija navodnjavanja i metoda obrade) mogu pozitivno ili negativno uticati na zdravlje agroekosistema, dok povećavaju socijalnu dobrobit kroz proizvodnju visokokvalitetne hrane. Opseg u kojem Ana i Mark rade na održiv način u velikoj mjeri zavisi od njihovih vještina, vrijednosti i stavova. Isto važi za svakog profesionalca. Razvijanje vještina održivosti poljoprivrednika, inženjera, nastavnika, preduzetnika, istraživača, radnika u građevinskoj industriji i transportu, da nabrojimo samo neke, ključno je za olakšavanje prelaza ka ekonomski održivoj, socijalno pravednoj i ekološki zdravoj budućnosti.

Od objavljivanja Brundtland izvještaja (Svjetska komisija za životnu sredinu i razvoj, 1987), priznato je da, kako bismo oblikovali našu zajedničku (održivu) budućnost, prvo moramo opremiti ljude novim vještinama, promijeniti njihove sisteme vrijednosti i pomoći im da formulišu pro-održive stavove. Osim osnovnih profesionalnih vještina, koje dobijaju najveću pažnju od strane donosilaca politika i pružalaca obrazovanja i obuke, postoji potreba da se proširi opseg ponude obrazovanja odraslih kako bi se uključile vještine vezane za održivost, ako želimo otvoriti put ka održivijem okruženju, društvu i ekonomiji.

Decalog dobrih praksi za opremanje odraslih učenika vještinama potrebnim za izgradnju održive budućnosti 

Kako politika može podržati odrasle osobe sa ključnim kompetencijama za održivost? Šta može zajednica za obrazovanje i obuku odraslih učiniti kako bi efikasno razvila ključne kompetencije učenika? Evo predloženog dekologa dobrih praksi za organizacije politike, istraživačke institute i pružaoce obrazovanja za odrasle.

1. Usvojiti perspektivu usmjerenu prema budućnosti. Vještine koje se danas smatraju ključnim za održivu budućnost možda će za pet ili deset godina biti zastarjele ili čak prevaziđene. Pojava novih rizika za ljudsko-prirodne sisteme i početak socio-političkih i ekonomskih kriza zahtijevaće nove vještine koje treba adresirati.
2. Predviđanje mogućih održivih budućnosti. Identifikovanje početnih tačaka i potencijalnih destinacija, kao i puteva koji mogu dovesti do tih budućnosti, od suštinskog je značaja za identifikovanje vještina potrebnih za snalaženje u njima.
3. Pomoći odraslima da razumiju potencijalne negativne uticaje njihovih praksi na ekološku, ekonomsku i socijalnu održivost. Čak i najbolje namjere mogu imati negativne posljedice. Razvijanje vještina za anticipaciju tih uticaja – ili njihovih vještina razmišljanja o budućnosti, kako to navode Redman i Wiek (2021) – i smanjenje povezanih rizika može smanjiti nesigurnosti povezane sa prelazima ka održivosti..
   
   
    
4. Pružiti prilike odraslim osobama da razviju sveobuhvatnu vještinu "ne učiti i ponovo učiti". Staro znanje često se temelji na problematičnim pretpostavkama. Ne učiti i započeti proces učenja iznova ključno je za izgradnju kompetencija vezanih za održivost.
5. Naglašavanje kompetencija otpornosti. Podsticanje sposobnosti učenika da se prilagode promjenama, suoče sa nesigurnostima, oporave od šokova i poremećaja i upravljaju prelazima ka održivosti spadaju u ovu kategoriju kompetencija. Razvijanje Okvira kompetencija za otpornost može značajno doprinositi u ovom pravcu.
6. Usvajanje okvira kompetencija za održivost kako bi se opisale ključne kompetencije potrebne za transformaciju odraslih u mislioce i praktičare održivosti. Evropska Unija's GreenComp (Bianchi et al., 2022) može poslužiti kao čvrsta osnova za mapiranje relevantnih oblasti kompetencija. Dodavanje disciplinarnih kompetencija povezanih s različitim profesijama pomoglo bi u izgradnji robusnijeg okvira.
7. Stalno ažuriranje liste oblasti kompetencija uključenih u ovaj okvir kako bi se prilagodio novim prijetnjama i prilikama.
8. Izgradnja saveza između akademske zajednice, pružalaca obrazovanja i obuke za strukovne vještine, praktičara i industrije kako bi se stimulisao dijalog za održivost. Više perspektiva održivosti omogućava bolje razumijevanje kako postići održivu budućnost i koje su kompetencije ključne za omogućavanje prelaza ka održivosti.
9. Pogledati širu sliku. Razumijevanje šta sprječava odrasle osobe u obrazovanju i obuci da postignu svoj puni potencijal prvi je ključni korak u pomaganju odraslima da razviju kompetencije za održivu budućnost.
10. Pogledati širu sliku iz bliza. Da bi se osigurala participacija u obrazovnim i obučnim programima koji teže ciljevima održivosti, prvo treba razumjeti šta motiviše učenike da poboljšaju svoje kompetencije vezane za održivost.

Reference

Reference

Bianchi, G., Pisiotis, U., i Cabrera, M. (2022). GreenComp: Okvir evropskih kompetencija za održivost. Publications Office of the European Union, Luksemburg. Dostupno na: 

https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/bitstream/JRC128040/JRC128040_001.pdfRedman, A., & Wiek, A. (2021). Kompetencije za unapređenje transformacija ka održivosti. Frontiers in Education. 6, 785163, https://doi.org/10.3389/feduc.2021.785163Usmonova, M. (2024). AI otkriven: Istraživanje njegovih socijalnih uticaja. Policy Brief. Institut za napredne međunarodne studije, Univerzitet za svjetsku ekonomiju i diplomatiju. Dostupno na: https://www.iais.uz/storage/files/1/Navigating_the_Social_Impact_of_Artificial_Intelligence_FINAL%203.pdfSvjetska komisija za životnu sredinu i razvoj. (1987). Naša zajednička budućnost. Izvještaj Svjetske komisije za okoliš i razvoj. Ujedinjene nacije. Dostupno na: https://sustainabledevelopment.un.org/content/documents/5987our-common-future.pdf 

O Chrysanthi Charatsari

Chrysanthi Charatsari ima doktorat iz poljoprivredne edukacije i ekstenzije sa Univerziteta Aristotel u Solunu. Završila je četiri postdoktorska stažiranja u oblasti poljoprivredne ekstenzije, ruralne sociologije i obrazovanja odraslih. Učestvuje kao naučni direktor ili istraživački saradnik u mnogim projektima finansiranim od strane Evropske unije i/ili nacionalnih fondova. Među drugim istraživačkim aktivnostima, razvila je prilagođenu verziju Farmer Field Schools za grčke poljoprivrednike. Danas je gostujući predavač na Helenističkom otvorenom univerzitetu i postdoktorski istraživač na Univerzitetu Aristotel u Solunu. Objavila je više od 90 radova u recenziranim časopisima, uredničkim knjigama i zbornicima međunarodnih i nacionalnih konferencija. Njeni istraživački interesi uključuju poljoprivrednu ekstenziju/edukaciju, poljoprivrednu inovaciju, digitalizaciju, tranzicije održivosti i inovativne tehnike u učenju.