Kratka biografija

Ja sam consultant za profesionalni razvoj koji pomaže ljudima da pronađu put u životu koji će im donijeti osjećaj svrsishodnosti. Takođe objavljujem tekstove u časopisima o karijeri i profesionalnoj teoriji. Interesuje me na koji način nesvjesni umovi utiču na naš izbor karijere, a da mi to čak ni ne primijetimo! Ovo je veoma značajno jer mi možemo donositi odluke ili ponavljati ponašanja koja možda ne bi mogla biti od pomoći za naše karijere i koja nas sprečavaju da imamo karijeru onakvu kakvu zaslužujemo!

Moja priča

Bio sam slab đak u srednjoj školi i na fakultetu. Moji rezultati na završnom ispitu u srednjoj škola bili su veoma loši, te nisam mogao da studiram dok nisam završio dokvalifikaciju. Međutim, onda kada sam se konačno kvalifikovao za fakultet, nisam znao šta želim da radim. Na kraju sam završio fakultet, ali sam bio potpuno izgubljen. Imao sam nisko samopoštovanje i nijesam razumio šta želim od života. U svojim dvadesetim, naišao sam na knjigu Emocionalna inteligencija: Zašto je važnija od IQ, knjigu koju je napisao dr. Daniel Goleman i ona mi je dala osjećaj nade da mogu pronaći put u životu ukoliko se usredsredim na razvoj mog cjelokupnog bića, a ne samo mog koeficijenta inteligencije. Ovo je bila važna lekcija za mene, društvo stavlja toliki akcenat na koeficijent inteligencije, kao odlučujući faktor u određivanju da li će neko biti uspješan i srećan u životu. Međutim, ova knjiga mi je pokazala da je za uspjeh i sreću u životu potrebno mnogo više.

Počeo sam da se fokusiram na svoju psihologiju, i konačno sam razumio da moje nisko samopouzdanje nije bilo nešto sa čime sam rođen i na šta sam bio osuđen do kraja života!

Počeo sam da idem na terapiju koja mi je bila korisna da istaržim i iskritikujem pretpostavke koje sam imao o sebi samom. Počeo sam da radim na izgradnji samopouzdanja i preuzeo sam više kontrole nad pravcem kretanja mog života. Veoma sporo, počeo sam da uviđam rezultate i konačno sam otkrio moj životni poziv. Radeći na sopstvenom rastu i razvoju, otkrio sam da je ovo bilo nešto što bih volio da pomažem drugima da rade. Postao sam veoma strastven da pomažem ljudima da se oslobode sopstvenih negativnih pretpostavki o sebi samima kako bi živjeli život kakav zaslužuju. Ključni dio posjedovanja života kakvog želimo jeste karijera koju smatramo svrsishodnom i nagrađujućom. Ja sada radim kao consultant za profesionalni razvoj na Trinity College u Dublinu i objavljujem istraživanja u najboljim akademskim časopisima, a radim i kao gostujući predavač u mnogim neprofitnim organizacijama u Irskoj. Imajte na umu da je ova ista osoba pala na ispitima u srednjoj školi!

Ono što je mene promijenilo jeste to što sam razvio samosvijest i emocionalnu inteligenciju. IQ je fiksan od mladog doba, on se ne povećava kako starite, stoga moj IQ nije razlog zbog toga što sam počeo da postižem uspjehe nakon 30. godine, uspjeh je došao tako što sam naučio da razumijem sebe i što sam poboljšao samopoštovanje.

Moj cilj u budućnosti jeste da pošaljem poruku što većem broju ljudi da oni mogu postići velike stvari u životu i u svojoj karijeri, ukoliko razumiju kako da razvijaju samosvijest..

Istraživanje navodi da 90% ljudi su samo 10% samo-svjesni, a takođe i pokazuje da je samo 13% ljudi širom svijeta zainteresovano i angažovano u svom profesionalnom razvoju. Ovo je šokantna statistika, te moramo naći način da pomognemo ljudima da pronađu svoj poziv. U mom istraživanju, otkrio sam da postoji visok nivo zabrinutosti među odraslima i radnicima u Irskoj. Vjerujem da veliki dio ove zabrinutosti potiče od toga što ljudi ne razumiju šta žele u životu, ne razumiju kojim pravcem treba da idu da bi pronašli svrhu. Onda kada ljudi ne vjeruju da njihov život ima značenje oni su skloni da postanu anksiozni, a odlično znam kako ovakav način života utiče na mentalno zdravlje. Podučavanje samosvijesti i emocionalne inteligencije treba da započne u osnovnoj školi, da se nastavi kroz srednje i visoko obrazovanje. Kao edukatori, treba da razumijemo značaj pomaganja učenicima da se angažuju nap utu samo-otkrivanja. Po mom mišljenju, obrazovni system u Irskoj fokusira se skoro u cjelosti na nastavu koja se odnosi na IQ, pa su posljedice jasne – vidimo da je 87% izgubljeno u svojim karijerama i to je neprihvatljivo.

Moramo početi posmatrati obrazovanje kao proces pomaganja cjelokupnom rastu pojedinca, a ne samo fokusiranje na akademske uspjehe.