Umjetna inteligencija (UI) sada je sveprisutni fenomen. Gotovo sve generacije koriste različite alate koje pokreće umjetna inteligencija u svakodnevnom životu, za učenje, na poslu i u slobodno vrijeme; stoga se od njih očekuje da “surađuju” s UI-jem u različitim kontekstima (Laupichler i sur., 2022., str. 2). U međuvremenu, organizacije iz javnog i privatnog sektora implementiraju ili eksperimentiraju s različitim primjenama alata koje pokreće UI kako bi podržale radne procese, pružanje usluga i cjeloživotno obrazovanje zaposlenika. Tu, javni i privatni obrazovni pružatelji nisu iznimka, s obzirom na to da alati poput inteligentnih sustava za podučavanje ili aplikacija za učenje jezika, mogu podržati razvoj programa te obrazovne prakse. 

Alati koje pokreće umjetna inteligencija kao podrška obrazovanju odraslih

Razni alati koje pokreće umjetna inteligencija mogu se koristiti u obrazovanju odraslih u obrazovnim institucijama, na poslu i u aktivnostima samostalnog učenja. Među takvim alatima, konverzacijski agenti sada su uobičajeni. Poznati i kao chatbotovi, oni su softver koji može oponašati ljudske razgovore putem tekstualne ili glasovne interakcije. Chatbotovi se obično temelje na strojnom učenju ili algoritmima primijenjenim na ulazne podatke koji omogućuju digitalnim uređajima da uče i poboljšavaju se u određenom zadatku, zahvaljujući prepoznavanju obrazaca i predviđanjima. Napredniji chatbotovi, poput ChatGPT-a (Generative Pre-trained Transformer), DeepSeek-a ili sličnih, također poznatih kao generativna UI, mogu obraditi velike količine ulaznih podataka, učiti iz njih kroz algoritamske obrasce, te na kraju generirati nove podatke ili izlaze u obliku teksta, slika ili glazbe (Labadze i sur., 2023).

I nastavnici i učenici mogu koristiti chatbotove i nevjerojatne alate koje pokreće generativna umjetna inteligencija za pretraživanje i sintetiziranje informacija, proizvodnju nastavnih materijala (nastavnici) ili sintezu učenja (učenici) te stvaranje novih tekstova, slika ili glazbe. Takve aktivnosti mogu pomoći nastavnicima i učenicima na mnoge načine, no neke su etički osjetljivije od drugih. 

Strojna upotreba, poput sažimanja teksta, manje je problematična (no korisnik bi trebao biti svjestan da sažeci koje proizvode alati koje pokreće umjetna inteligencija možda neće nužno uhvatiti bit teksta onako kako bi to korisnik učinio). Međutim, značajnija upotreba, poput pristupa informacijama ili stvaranja novog teksta ili slike, etički je osjetljivija. Angažiranje u razgovoru s chatbotom zahtijeva sposobnost korisnika da unese odgovarajuće upute za generiranje zadovoljavajućih rezultata. To može potaknuti korisnikovo kritičko razmišljanje ili vještine rješavanja problema. Međutim, takvi razgovori također zahtijevaju sposobnost korisnika da kritički procijeni valjanost dobivenih informacija i izvor tih informacija, koji korisniku nije uvijek poznat. Osim toga, potrebna je poštenost kako bi se izbjeglo da korisnik ne pripisuje ono što je stvorio alat UI kao svoje vlastito originalno djelo. 

Istraživači su identificirali različite uloge alata koje pokreće umjetna inteligencija u podršci nastavnicima i/ili procesima učenja (Chiu i sur., 2023), koji također donose etičke rizike ili izazove za postizanje značajnog učenja (pogledajte Tablicu 1).

Neovisno o filozofskim, psihološkim ili moralnim pitanjima koja organizacije i ljudi mogu imati u vezi s korištenjem alata koje pokreće umjetna inteligencija, postoje neizbježne etičke dimenzije koje pružatelji obrazovnih programa trebaju uzeti u obzir prilikom razvoja svoje ponude. Jednako je važno da nastavnici i učenici budu svjesni etičkih dimenzija korištenja alata koje pokreće umjetna inteligencija prilikom angažmana u nastavnim i učeničkim praksama (Mouta i sur., 2023).

Akt o umjetnoj inteligenciji: čovjek u središtu

Etička pitanja nalaze se u središtu Akta o umjetnoj inteligenciji, europskog pravnog okvira koji je odobrio Europski parlament i Vijeće kako bi regulirao učinkovitu i sigurnu upotrebu umjetne inteligencije. Usvajanjem antropocentričkog pristupa, Akt o umjetnoj inteligenciji zahtijeva da rezultati umjetne inteligencije uvijek budu pod ljudskom kontrolom i nadzorom te da tehnologije ne utječu na temeljna prava (pogledajte Povelju o temeljnim pravima Europske unije). U skladu s tim, Akt o umjetnoj inteligenciji identificira one UI sustave koji predstavljaju značajan rizik od štete za zdravlje, sigurnost ili temeljna prava ljudi. U obrazovanju, visokorizični UI sustavi uključuju one koji se koriste za kontrolu pristupa ili prijem u obrazovne institucije, ocjenjivanje ishoda učenja i usmjeravanje procesa učenja te procjenu postignute akademske razine ili razine kojoj ljudi mogu pristupiti (Dodatak III Akta o umjetničkoj inteligenciji). Iz tog razloga, Akt o umjetnoj inteligenciji predviđa da...

Pismenost u umjetnoj inteligenciji trebala bi opremiti pružatelje, korisnike i osobe na koje se utječe potrebnim pojmovima kako bi donosili odluke u vezi s UI sustavima. (Akt o umjetničkoj inteligenciji, para. 20)

Pismenost o umjetnoj inteligenciji ili sposobnosti korištenja umjetne inteligencije? 

Pismenost o umjetnoj inteligenciji može imati različita značenja. Jedna moguća definicija odnosi se na

skup kompetencija koji omogućuje pojedincima da kritički ocijene tehnologije umjetne inteligencije, učinkovito komuniciraju i surađuju s UI-jem te koriste UI kao alat na internetu, kod kuće i na radnom mjestu (Long & Magerko, 2020., str. 2).

Shvaćeno na ovaj način, pismenost o umjetnoj inteligenciji obuhvaća specifično znanje i sposobnost razumijevanja, korištenja, primjene i vrednovanja etičke dimenzije pri stjecanju i stvaranju novog znanja pomoću alata koje pokreće umjetna inteligencija, što nije ograničeno na stručnost izravno povezanu s alatima koje pokreće umjetna inteligencija. Stoga bi bilo prikladnije govoriti o sposobnostima korištenja umjetne inteligencije nego o pismenosti o umjetnoj inteligenciji kako bi se osigurala etička uporaba alata koje pokreće umjetna inteligencija u različitim kontekstima, uključujući obrazovne okvire i radna mjesta (Cetindamar i sur., 2022.) (pogledajte Tablicu 2).

Sposobnosti korištenja umjetne inteligencije i kodeksi ponašanja

Kako bi unaprijedio svoj antropocentrični pristup i osigurao da tehnologije ne utječu na temeljna prava ljudi, Akt o umjetnoj inteligenciji također predviđa aktivno angažiranje Europske komisije i država članica u osiguravanju da se dobrovoljni kodeksi ponašanja razvijaju u suradnji s relevantnim dionicima.

Iako su tijekom godina proizvedeni različiti priručnici ili smjernice o uporabi alata koje pokreće umjetna inteligencija namijenjenih nastavnicima i učenicima, poput Generativne umjetne inteligencije u projektima koje vode učenici: Savjeti i inspiracija (opisano ovdje), razvijanje kodeksa ponašanja ključno je za pružatelje obrazovnih programa kako bi podržali etički ispravnu praksu u korištenju alata koje pokreće umjetna inteligencija od strane nastavnika i učenika, dok istovremeno unapređuju sposobnosti korištenja umjetne inteligencije. 

Reference

Cera, R. (2024), Intelligenza artificiale ed educazione continua democratica degli adulti: personalizzazione, pluralismo e inclusione [Artificial intelligence and democratic adult continuing education: personalisation, pluralism and inclusion], Lifelong Lifewide Learning, 22(45), 117-129 https://doi.org/10.19241/lll.v22i45.894

Chiu, T., Xia, Q., Zhou, X., Chai, C. S., & Cheng, M. (2023). Systematic literature review on opportunities, challenges, and future research recommendations of artificial intelligence in education. Computers and Education: Artificial Intelligence, 4, 100118. 

Labadze, L., Grigolia, M., & Machaidze, L. (2023). Role of AI chatbots in education: Systematic literature review. International Journal of Educational Technology in Higher Education, 20, 56. 

Laupichler, M. C., Aster, A., Schirch, J., & Raupach, T. (2022). Artificial intelligence literacy in higher and adult education: A scoping literature review. Computers and Education: Artificial Intelligence, 3, 100101. https://doi.org/ 10.1016/j.caeai.2022.100101   

Long, D., & Magerko, B. (2020). What is AI literacy? Competencies and design considerations. In Proceedings of the 2020 CHI Conference on Human Factors in Computing Systems (CHI ‘20), New York, NY, USA (pp. 1–16). Association for Computing Machinery. 

Mouta, A., Pinto-Llorente, A. M., & Torrecilla-Sánchez, E. M. (2023). Uncovering blind spots in education ethics: Insights from a systematic literature review on artificial intelligence in education. International Journal of Artificial Intelligence in Education, 1–40.

Biografija 

Marcella Milana je izvanredna profesorica na Sveučilištu u Veroni i počasna profesorica obrazovanja odraslih na Sveučilištu u Nottinghamu. Specijalizirala se za obrazovanje odraslih te je opsežno istraživala i pisala o upravljanju obrazovanjem odraslih, politikama i praksama. Također je potpredsjednica Europskog društva za obrazovanje odraslih (ESREA), glavna urednica časopisa International Journal of Lifelong Education i stručnjakinja za obrazovanje odraslih na platformi EPALE.