Gospođo Leeuw-Roord, molimo vas da nam predstavite Europsko udruženje predavača povijesti i njegov rad. Koji su mu glavni ciljevi?

EuroClio je osnovan prije 30 godina, 1992. godine, a kada smo počinjali osnovna ideja bila je stvoriti europsku zajednicu praktičara. To uključuje ljude u obrazovanju i nastavi, kao i stvaranje različitih alata za stvaranje prekograničnog pristupa povijesti. Budući da povijest nikada nije bila pozitivan element unutar europskog projekta, jer je to uglavnom priča vođena nasilnim sukobima, nije puno pomogla europskoj ideji.

Ako pogledate osnovnu ideju EuroClia, to su demokracija i mir - tako je bilo 1992. i još uvijek je tako 2022. No s vremenom smo počeli shvaćati da je povijest složenija i osjetljivija. Dakle, kada pogledate ono što se sada smatra najvažnijim, shvaćate da je sam termin Europa stavljen na stranu, a naš fokus pomaknut je s učitelja na učenike. I ono što je zanimljivo je da je to bio spor proces učenja, i to nije bilo zbog kretanja izvana ili političkog pritiska, već je to bilo učenje među samim praktikantima.

Molim Vas, recite nam nešto više o Europeanu.

Europeana ima dvije vrlo različite značajke, koje često stvaraju malo nesporazuma u vanjskom svijetu. S jedne strane, imamo platformu na kojoj organizacije kulturne baštine mogu surađivati i graditi kapacitete za stvaranje standarda za svoj rad. Ima zasebnu web stranicu pod nazivom Europeana Pro koja je namijenjena cijeloj zajednici, za zajednički rad, razvoj ideja, poboljšanje procesa itd. S druge strane, portal Europeana je digitalna zbirka od 50+ milijuna digitalnih predmeta kulturne baštine iz muzeja , arhivi i knjižnice.

2012., kad sam se pridružila Odboru zaklade Europeana, koji se bavio digitalizacijom, nisam znala ništa o tome! I sjećam se da sam sjedila i razmišljala: “Što ja radim ovdje?”. Ali onda sam vidijela prilike za obrazovanje i to mi je bilo nešto vrlo blisko srcu. U EuroCliju smo već sredinom 90-ih govorili o mogućnostima digitalizacije u obrazovanju. U 2012. resursi za digitalne aplikacije u obrazovanju još su bili oskudni. Europski cilj da se objavi više materijala otvorenog pristupa koji bi postao dostupan za istraživanje, obrazovanje, ali i ljudima, bio je nešto čemu se trebalo težiti. Trenutno govorimo o digitalnom prostoru, gdje vidimo koliko je također važno povezati digitalizirane materijale, kako bi se još bolje povećao pristup zajednicama.

Ako želite saznati više o Europeaninoj inicijativi GIF IT UP, prijavite se za radionicu konferencije EPALE zajednice Kreativni načini za uključivanje ljudi u kulturu!

Što mislite, zašto kulturnu baštinu treba dijeliti i kako učenici mogu imati koristi od učenja o vlastitoj i drugim kulturama?

Ovdje govorimo o trans-zajedničnoj i prekograničnoj baštini, što daje posebno značenje konceptu kulturne baštine. Koncept često ima prilično nacionalističku konotaciju, što znači da se radi o materijalnim i nematerijalnim značajkama koje pripadaju kulturi određenog društva. Za EuroClio i Europeanu važno je ići dalje od pristupa nacionalnih muzeja, spomenika, spomen-područja i udžbenika povijesti te koristiti digitalnu baštinu za opće dobro i izgraditi osjećaj pripadnosti među različitim zajednicama. Time ne samo da želimo osvijestiti učenike o bogatstvu kulturnog naslijeđa, već i o složenosti i osjetljivosti povijesnog sjećanja, izgrađenog kroz nasljeđe.

Ideja naslijeđa bila je previše nacionalistička, kao u stavljanju vlastite kulture iznad drugih. Međutim, susretima i razmjenom stvorili smo ove sjajne prilike za razumijevanje nasljeđa drugih. Mislim da je bilo izuzetno važno da smo o tome počeli razgovarati. I čim su ljudi putovali, vidjeli tuđe spomenike i spomen-mjesta i tako dalje, počeli su shvaćati da iza svega toga postoji mnogo veća priča. Nažalost, baština i dalje ima nacionalističku konotaciju, posebno za političare. Vidjeli smo da se u mnogim zemljama provode nove nacionalne kampanje za kulturnu baštinu i, začudo, ne toliko prije 2000. godine, nego svakako nakon.

I po vašem mišljenju, koja je vrijednost zajedničkog sjećanja u izgradnji zajednica?

Po meni je inkluzija ključna ako smo prava zajednica – to bi bio moj prvi odgovor. To je pitanje na koje smo fokusirani i, mislim, to je riječ koju više ne možete propustiti u društvu. Međutim, Caitlin Southwick rekla je prošli tjedan tijekom godišnje konferencije mreže Europeana:

      "Ne želimo poticati samo inkluziju, već je i kulturna pripadnost: svi članovi zajednice zajedno stvaraju                               kulturnu baštinu. Uključivanje je poziv, pripadanje se čini zajedno."

Učinjeni smo međusobno odgovornim. Kroz izgradnju tog osjećaja pripadnosti, zajedno smo aktivni u stvaranju naše priče, koja se zauzvrat može dogoditi na lokalnoj razini, na nacionalnoj razini ili međunarodnoj razini. Međutim, ključna stvar je da kakva god zajednička baština bila izgrađena, o kojoj god kulturi da govorimo, nijedna nije superiorna drugoj.

Ako gledate u budućnost, za mene je to način na koji možemo postići ono što želimo - inkluziju i stvaranje osjećaja pripadnosti. Jer u suprotnom, stalno imamo ljute ljude koji doživljavaju da je baština samo umjetnost s velikim U. Slavna djela kulture poput dvoraca, Rembrandta i svega još uvijek se često smatraju kulturnom baštinom, posljedično izostavljajući veliku većinu prošlosti i sadašnjosti. društvima. Ali zajednički pokušaj stvaranja reprezentativnije kulturne baštine znači da moramo uključiti obične ljude, žene, crnce i LGBTQ+ zajednice, kao dio jedne raznolike kulturne priče. Stoga je izgradnja zajednice izuzetno važna.

Biste li željeli da EU bolje podupire izgradnju zajednice ili mislite da to mora doći s osnovne razine?

Ideju o velikoj ulozi civilnog društva uvijek prenose međunarodne i međuvladine organizacije, poput Vijeća Europe i UNESCO-a. Međutim, uvijek imaju isti problem, nemaju novca. Europska unija ne daje samo moralnu potporu civilnom društvu, nego svakako i financijski. Uglavnom, mislim da je EU bila iznimno važna za sve nas jer bez njihove pomoći nijedna naša organizacija ne bi mogla funkcionirati na način na koji funkcionira. Međutim, ako vidim koliko je vremena potrebno za pisanje zahtjeva za financiranje, rasporeda radnog vremena i izvješća, i kako računovodstvo dovodi do više računovodstva... na kraju, ponekad mi se čini da sve dok je financijsko izvješće u redu, gotovo je smatraju važnijim od stvarnih rezultata. Mislim da je to velika šteta. Voljela bih da EU pruži više povjerenja i obrati više pozornosti na održivost rada svih ovih vrijednih organizacija civilnog društva, budući da su one najvjerniji podupiratelji zajedničkih europskih vrijednosti, među kojima je i poštovanje njezine bogate kulturne raznolikosti.

Joke van der Leeuw-Roord je osnivačica i dugogodišnja direktorica EuroClio - Europskog udruženja predavača povijesti. Osim toga, bila je glavna tajnica Platforme za cjeloživotno učenje, kao i potpredsjednica Zaklade Europeana. Iz potonjeg je odstupila početkom ove godine nakon devet godina službe.

Kao bivša učiteljica povijesti, trenerica i savjetnica, također je bila aktivna kao urednica časopisa, kao i koordinatorica projekata u izgradnji profesionalnih kapaciteta u projektima obrazovanja za povijest, baštinu i građanstvo diljem svijeta. Joke van der Leeuw-Roord također je konzultantica za Vijeće Europe, UNESCO, OESS, International Alert kao i Europsku uniju.

Zanima li vas ova tema i želite znati više? Na sljedećoj EPALE konferenciji zajednice organizirali smo panel raspravu koja se dotiče istih pitanja!