“Svako ko prestane učiti je star,       bilo da ima dvadeset ili osamdeset godina.”

                                                                                                                     Henri Ford

Strategija razvoja sistema socijalne zaštite starijih u Crnoj Gori  donosi se radi unapređenja normativnog okvira, daljeg razvoja usluga podrške za život u zajednici, unapređenja kvaliteta socijalne zaštite starijih i povećanja učešća organizacija civilnog društva, nevladinih organizacija, privrednih društava, preduzetnika i fizičkih lica u pružanju usluga socijalne zaštite starijim.

Osobe treće životne dobi predstavljaju osjetljivu kategoriju stanovništva, ali ujedno predstavljaju I pravu riznicu mudrosti  u društvenoj zajednici. Vrlo često smo svjedoci da osobe treće životne dobi vrlo aktivno učestvuju u svakodnevnim životnim aktivnostima, političkim, kulturnim, I mnogim drugim. Njihovo iskustvo I vještine koje su stekli tokom života su pravo bogatsvo koje u nasleđe daruju  ljudima mlađe životne dobi.

U Crnoj Gori je u protekloj deceniji  evidentan porast starijih članova zajednice, koji bi trebao rezultirati drugačijim politikama I drugačijem pristupu osobama “treće životne dobi”. Dakle samim tim što je produžen životni vijek starijim osobama, potrebno je uraditi niz mjera I aktivnosti, kako bi tim licima omogućili kvalitetnu I “srećnu” starost, a ujedno im omogućiti  da aktivno učestvuju u obavljanju nekih poslova koje vole ili su za njih kvalifikovani. Jedna od podsticajnih mjera je volonterizam, tj. uključivanje u razne organizacije, gdje bi u saradnji ljudima mlađe životne dobi, a prvenstveno sa adolescentima dali svoj puni doprinos društvenoj zajednici.

Najveća šteta za jedno društvo je odbacivanje starijih osoba, što zapravo stvara sliku o društvu kakvo je zapravo. Rijetko ljudi polaze od toga da svako ko se rodi će I da ostara, zapravo ne razmišljaju prije svega o sebi kada donose neke ishitrene odluke koje su na štetu starijih osoba, a u budućnosti I samih sebe.

Nauka je dokaza da je “treće životno doba”, kao  I adolescencija, zapravao najosjetljiviji period čovjekovog života. Mnogui ljudi teško prihvataju da staraju I stoga im je potreba kvalitetna I temeljna podrška, kako najbližih članova porodice, tako I cjelokupnog društva.

Aktivizam starijih lica  je u fokusu mnogih naučnika, međutim aktivno starenje, zavisi od razvijenosti  politika kao i ekonomske razvijenosti lokalnih zajednica.

Veoma značajnu  I kvalitetnu ulogu starija lica imaju u podršci koju pružaju svojim unučićima. Bake I deke svojim unučićima pristupaju na jedan veoma lagodniji I opušteniji način, u odnosu kada su podizali svoju djecu.  Dokazano je da svojim iskustvom, kao I neopterećenošću  drugim poslovima I obavezama, mogu odigrati veoma važnu ulogu u odrastanju I socijalizaciji svojih unučića.

Nažalost,  vrlo često se prema starijim građanima postupa površno, vrednujući samo njihov radni učinak,  što je veoma pogrešno jer ih treba posmatrati iz različitih aspekata.  Upravo iz tih  razloga, indeks aktivnog starenja se koristi na međunarodnom nivou, što omogućava objektivniju evaluaciju koja ne uzima samo u obzir radni učinak.

Iako je proces globalnog starenja karakterističan za sve evropske zemlje, u Crnoj Gori  on ide znatno brže, te je stoga potrebno obezbijediti uslove za “aktivno staranje”.

 Program Aktivnog starenja bi starijim osobama stvorilo uslove za bolje zdravlje, veće učešće u društvenom životu I  veću sigurnost tokom starnja.

Starije osobe, radno sposobne  su resurs koji ne treba odbacivati  već ga treba  cijeniti po znanju koje posjeduju, a koje može dati važan doprinos kako društvenom tako i poslovnom životu.

Bez znanja i mudrosti starijih osoba cjelokuno društvo gubi mnogo.

                                                                                                                              Olivera Marković