Put za digitalnu inkluziju
EPALE tematski koordinator za životne vještine, David Mallows, daje osvrt na značaj i proces digitalnog uključivanja odraslih.
Kako je tema ovog mjeseca na EPALE digitalno i elektronsko učenje, razmišljanja će vjerovatno biti usmjerena na inovativne i uzbudljive načine na koje učenje može biti dostupno na internetu, na kompjuteru ili mobilnom telefonu, ili čak putem virtuelnih slušalica. Diskutovaće se o pedagogiji i obuci nastavnika, interaktivni materijali će se predstaviti, a vrli novi svijet će se osjetiti malo bliži.
Digitalna podjela
Međutim, pored ovih uzbudljivih mogućnosti, takođe nam treba vremena da razmotrimo da li će digitalna tehnologija olakšati pristup odraslima koji su isključeni iz procesa učenja, ili će zapravo podići nove i čak još više zastrašujuće barijere. Mnogo se razgovaralo o digitalnoj podjeli godinama – strahovima da porast u upotrebi kompjutera kao alatki za komunikaciju, trgovinu, građanski angažman i, naravno, učenje može dovesti do veće a možda čak i ozbiljnije nejednakosti za pojedine grupe u društvu.
Kako onlajn svijeT sve više nasrće na fizički svijet, treba veću pažnju posvetiti digitalnoj inkluziji – omogućavajući da svaki član društva bude sposoban da koristi bogatstva digitalnog svijeta.
Digitalna inkluzija
Možemo razmišljati o digitalnoj inkluziji u smislu pristupa hardveru. Znamo da postoje jake asocijacije između upotrebe digitalnih alatki i različitih ekonomskih i socijalnih indikatora. Ovo čini da određene grupe odraslih budu iza svojih vršnjaka u smislu usvajanja. Siromašnije grupe često nemaju neophodan hardver. Ukoliko nemate kompjuter kod kuće ili na poslu (ili čak u svom džepu), onlajn pristup uslugama vlade ili prijava za refundiranje otkazane vozne karte, ili onlajn trgovina, i podjela vidoe sadržaja na Facebook-u ili prijava na EPALE bivaju mnogo težim. A kada odraslima nedostaje pristup hardveru, njima takođe vrlo vjerovatno nedostaju IT vještine. Ovo predstavlja veliku brigu za sačionice politika. Međutim, prije nego jurnu u skupe programe ulaganja u opremu i osnovne kurseve za IT vještine, bilo bi pametno razmotriti šta je potrebno da neko prevaziđe digitalnu podjelu i priključi se onima koji se (realno) osjećaju lagodno i koji su aktivni onlajn.
Bio sam uključen u brojne takve inicijative i iz prve ruke sam vidio da je potrebno više od kompjutera i vještina za korišćenje miša za odraslo lice da bude digitalno uključeno. Pored pristupa hardveru i vještina za njegovu upotrebu, takođe nam je potrebno da razumijemo raznolike motivacije odraslih za rukovanje novim tehnologijama. Možda bi bilo bolje za nas da konceptualizujemo ovaj proces kao putovanje i identifikujemo puteve koje svaki odrasli mora da pređe. Profesor Steve Reder sa Dražvnog univerziteta Portland predložio je put od četiri stadijuma za digitalnu inkluziju, za koji vjerujem da može biti veoma koristan ako pokušamo da se uhvatimo u koštac sa ovim izazovom.
Put od 4 stadijuma za digitalnu inkluziju
Oni koji nikada nisu koristili kompjuter pripadaju prvom stadijumu: digitalni pristup.
Onda kada pojedinci imaju pristup kompjuteru, oni prelaze na drugi stadijum: digitalna proba.
Oni ovdje moraju odlučiti da li zapravo žele koristiti kompjuter i u koje svrhe. Upravo na ovom stadijumu, mnoge inicijative propadaju – nema svrhe omogućavati odraslome pristup mašini ako oni ne žele da je koriste. Vjerovatno svi poznajemo nekog starijeg rođaka kome je dat laptop ili iPad u očekivanju da će početi da šalje mejlove prije nego pisma ili biti u kontaktu preko Skype prije nego preko fiksnog telefona. Umjesto toga, skupi uređaj kupi prašinu uprkos strpljivo davanim smjernicama mlađe generacije. Drugi, takođe, ubrzo uoče benefite i onda kada iskuse „digtalnu probu“, sljedeći korak, učiti kako koristiti tehnologiju, postaje smisleniji.
Taj stadijum Reder naziva stadijum digitalne spremnosti.
Oni koji još uvijek nisu „spremni“ da koriste tehnologiju će trebati da uče, ali onda kada „probaju“, bliži su tome da uspiju.
Kada usavrše vještine da rade ono što im je potrebno, smatraju se „digitalno spremnima“ i dolaze do završnog stadijuma: digitalna pismenost.
Oni ovdje treba da sistematski razviju svoju sposobnost upotrebe digitalnih alatki kako bi postigli ono za šta imaju dara.
Svaki stadijum na putu ima svoju barijeru koju je potrebno savladati. U digitalnom pristupu, barijera je nepostojanje hardvera ili možda šireg opsega; u digitalnoj probi – nedostatak povjerenja, percipirane relevantnosti ili želje za upotrebom kompjutera; u digitalnoj spremnosti barijera su IT vještine; a u digitalnoj pismenosti barijere su očigledno beskrajni načini na koje se digitalna tehnologija razvija i osmišljavaju nove aplikacije.
Kako kod učenja odraslih, njihov put napredovanja i pozicioniranja u digitalnoj inkluziji, ne može biti linearan kako to sugeriše dijagram. Dok nečiji dar za određenom tehnologijom može uslijediti ili djelimično zavisiti od toga da li je dovoljno spreman da je koristi, kako Reder ističe da on sam nema „dara“ za kompjuterske igrice, čak iako posjeduje osnovne kompjuterske vještine da ih igra pa je samim tim „spreman“.
Osmišljavanje programa digitalne inkluzije
Dakle, koja je implikacija Rederovog puta za digitalnu inkluziju za sačinioce politika? U principu, ono što ne treba da zaboravimo za motivaciju odraslih da uče jeste da je ona interna. Programi koji su usmjereni da unaprijede IT vještine odraslih kako bi se obezbijedila digitalna inkluzija takođe treba da predvide vrijeme da se pomogne odraslima da istraže načine na koje upotreba digitalnih alatki može poboljšati njihove živote i pomoćim dok rade stvari koje vrednuju i žele. Ukoliko odrasli nemaju dara za digitalne tehnologije, obuka za IT vještine im neće pomoći da prevaziđu digitalnu podjelu.
Graciela Sbertoli iz Vještina Norveške, Zoltan Varkonyi iz Progress Consult Mađarska i Caecilia Maerk iz SVEB, Švajcarske federacije za učenje odraslih, svi članovi Evropske mreže za osnovne vještine, diskutuju o tome kako se pristupa digitalnoj inkluziji u Norveškoj (link is external), Mađarskoj (link is external) i Švajcarskoj (link is external).
David Mallows ima 30 godina iskustva u obrazovanju odraslih kao nastavnik, trener nastavnika, menadžer i istraživač. Prije je bio direktor Sektora za istraživanja u Centru za nacionalna istraživanja i razvoj za pismenost odraslih i numeričku pismenost na Institutu za obrazovanje u Londonu, a trenutno predstavlja Evropsku mrežu za osnovne vještine u EPALE kao tematski koordinator za životne vještine.
Komentar
digitālā iekļaušanās
Es uzskatu, ka mūsdienās
Ceļš uz digitālo iekļautību
Digitālās iekļaušanas ceļš
4-pakāpju ceļš
Piekrītu, ka šī ir mūsdienās
Pilnībā piekrītu par tām
Digitālā plaisa. Viedtālruņi
Digitālā sagaršošana
Piekrītu raksta autoram, ka
Digitālās iekļaušanas ceļš
Digitālās iekļaušanas ceļš
Ceļā uz digitālo pratību
The use of iPads as learning tools for migrants
FØNIX AS (FONIX) in Norway have conducted an interesting project with the use of iPads as learning tool with a group of migrants learning Norwegian the last year.
The group has been together for language training in classroom two days a week - the rest of the week they have been in practice at ordinary workplaces.
All students have undergone career guidance, and were established in practice before the project was started.
This project is a good example of flipped classroom as methodology. We found that the students – especially the women - appreciated the "freedom" the technology gave them. They could prepare at home and / or sit elsewhere than in the classroom.
They had to take more responsibility for being prepared. Using the iPad as tool students could work more independently and on their own, while they were closely monitoring the teacher (via Showbie or guidance in the classroom).
The following applications have been used in this project: Showbie, BookCreator, Explain Everything and Pages, iMovie and PuppetPals. Showbie worked both as a learning platform and communication platform throughout the project.
We created digital learning portfolios that students should retain into practice. These were created in BookCreator.
These would be used to connect the classroom and workroom - students could for example take pictures in work placements, they put into the digital learning folder and continue working with this photo in the classroom. These folders would also allow the teacher to send the students tasks out in the workroom.
The experiences from the project in 2016 shows that close monitoring both in classrooms and workrooms is a success factor for the individual participant to reach his / hers goals.
Further development of digital learning portfolios, increased use of digital learning tools and flipped classroom will help to ensure that such a method is an integral part of FONIX’ teaching program for migrants in the future.
Please take contact if you are interested in further information on this project - and / or to develope something along these lines together with us in the future : jan.evensen@fonix.as
Very interesting example!
Jan, your last post is almost a blog in itself. And in fact I think it should be published as one, maybe adding som screen dumps or details? Can we talk about this next week?
To all Epale users reading this: do you have similar examples of how to use digital tools for language and basic skills training of immigrants? Both Epale and the EBSN are extremely interested in hearing about them!
Sure, Graciela
This project is ongoing at our schoole for migrants in Sandefjord, and are creating lots of interesting results. I can try to prepare something with pictures next week.
Strādājot klientu
A practical example of digital exclusion
I had an interesting experience that illustrate ‘digital exclusion’ the other day when I damaged my suitcase traveling with KLM from Moscow to Sandefjord, Norway.
I registered the damage at the airport in Sandefjord, and was handed a damage report together with a piece of paper describing the procedure for further claim.
Within seven days, I had to log into the KLM website on my computer, file a formal complaint, and upload documentation from the shop about the cost of the suitcase together with my boarding card.
The skills needed for this simple claim included both my ability to make a written report in English (my mother tongue is Norwegian), the access to a on-line computer, the ability to use the computer to find the correct web-site (not simple event for me) and – maybe most important – the access to and knowledge how to use a scanner to upload the necessary appendix.
Manuprāt, profesora Stīva
Norway: using digital tools for initial literacy for immigrants
Learning to read, through writing on a keyboard:
School Font (Skolstil) http://www.skolstil.se/en/ (link is external)
As the students press a key, the program’s synthetic speech will pronounce the corresponding sound, and the letter will appear on the screen in a handwritten style. When the space bar is pressed, the program will pronounce the whole word. When the punctuation mark is pressed, the program will pronounce the whole sentence.
When the students hear the sound as they press a key, they experience the connection between the symbol and the sound.
Video here: http://www.vox.no/Norsk-og-samfunnskunnskap/Metodisk-veiledning/Skrive-seg-til-lesing-STL/
See more on digital tools for immigrants here: /en/resource-centre/content/apps-language-learning
Good examples from Germany
Have a look at this overview of interesting EPALE blogs and resources about Digital Inclusion and Immigrants, presented last year by EPALE Germany: /en/blog/digital-media-educational-work-refugees
Motivācija digitālā iekļaušanā.
Tagung "Ich packe meinen digitalen Koffer und nehme mit"
Wir veranstalten am 9. und 10.05.2019 eine Fachtagung zum Thema "Digitale Medien und Tools in der Erwachsenenbildung". Dabei rufen wir interessierte Projekte und Einrichtungen dazu auf, die Tagung in Form von Themenworkshops und Präsentationen (Markt der Möglichkeiten) mitzugestalten.
Sie haben ein innovatives Lern- oder Lehrkonzept entwickelt? Sie haben interessante Erfahrungen beim Einsatz digitaler Tools gemacht, die Sie gerne diskutieren möchten? Dann bewerben Sie sich bis zum 15.02.2019!
Digitální apetit
Pour continuer de débattre
Pour continuer de débattre autour de ce sujet, rdv le 26 avril à Paris! Une rencontre thématique EPALE France abordera le sujet suivant : " Impacts du numérique sur les apprentissages tout au long de sa vie ".
Cette rencontre sera l'occasion de découvrir de nombreux outils et pratiques et d'échanger avec des professionnels du secteur, notamment à l'occasion d'un "Explorcamp".
Voir le détail de l'événement en consultant l'article d'actualité sur EPALE.
Tehnoloģijas ikdienā