« Izgubljeni predmeti » je multimedijalni umjetnički projekt Rosselle Piccinno, koproduciran između 2016. i 2017. godine od strane Lige obrazovanja- regije Pas-de-Calaisa i Centra za umjetnost Labanque de Bethune, uz potporu Ministarstva kulture i komunikacije.

« Izgubljeni predmeti »

« Postoje li suveniri koje ste morali napustiti, a da ste kasnije žalili zbog gubitka istih?»

To je pitanje odlaska koji je pokrenuo umjetnički projekt talijanske umjetnice Roselle Piccinno. Bilo je to za vrijeme vožnje vlakom u Austriji, u kojem je bilo stotine izbjeglica, s toga se talijanska umjetnica pitala o uvijetima odlaska tih ljudi koji bježe od života koji je postao neizdrživ. Postavljanjem pitanja izbjeglicama o predmetima koje su ostavili iza sebe, Rossella Piccino htjela je ispitati trenutke zajedničkog dijeljenja pojmova nedostatka, želje, nostalgije, te  razloga odlaska iz zemlje podrijetla. 

Talijanska umjetnica je nekoliko mjeseci vježbala sa sudioncima, poticala ih da se uključe u dijalog, da daju potrebno samopuzdanje kako bi ispričali svoju priču, u zemlji koja nije njihova te u kojoj su samo djelomično svladali jezik.

Prva faza projekta bila je zabilježiti svjedočanstva koja pričaju priču vezanu za predmet i njegovu važnost, izbjeglice su uključene u projekt.  U drugoj su fazi sudionici poduzeli rekonstrukciju predmeta koji je izguljen u radu sa zemljom, tehnikom keramike koja se pokazuje univerzalnom. 

Hossein nosi ogrlicu, dar koji mu je napravila i poklonila žena prije odlaska u Europu. Izgubio ju je u pustinji između Sudana i Libije. Pobjegao je iz Sudana u vrijeme etničkih ratova. Trenutno je domaćin u CADA (Prijemni centar za tražitelje azila) u Arrasu, čeka odgovor na svoj zahtjev za političkim azilom. Prošlo je tri godine otkada nije vidio svoju ženu.

Ali je predstavio jednu knjigu, suvenir na vlastito obrazovanje koje smatra izgubljenim. Student književnosti na razini sveučilišta, odlučio je nastaviti studij na Islandu, po savjetu jedne prijateljice. Kada je stigao na Island, bio je prisiljen napustiti studij, jer se njegova diploma prediplomskog studija nije priznala na Islandu. 

Bježeći iz rata u Darfouru, Cèdique je izbjeglica iz Sudana. Sada živi u prijemnom centru za tražitelje azila - Liévin. On je predstavljao psa čije su noge na vrhu kravlje glave. U Sudanu je posjedovao brojne životinje uključujući krave i pse. Cèdique ovdje izražava nostagiju za svojom imovinom, zemljom i okolinom koju je morao napustiti. 

Albanka Merita predstavlja slomljeno srce. Žrtva nasilja dok je bila trudna, prevarena, pobjegla je od svog nasilnog muža i poniženja kojeg je pretrpjela. U početku izbjeglica s roditeljima i malim djetetom, odlučila je napustiti Albaniju zbog straha da će joj muž uzeti djete. U slomljenom srcu izražava svoju osobnu priču, samoću i nedostatak svoje obitelji.

Obnova predmeta koje su ostavili izgnanici je način da ti ljudi ponovno pronađu svoje dostojanstvo. Stojeći, prezentiraju svoje predmete, odvažuju se i gledaju jedni u druge druge. Ovo tijelo predstavlja humanističku percepciju progonstva.  

Te izbjeglice su same predstavile svoj rad na izložbi. Održana je u banci u Béthune, kako bi se ove priče istaknule na simboličkom mjestu gdje smo sakrili svoje bogatstvo. Fotografije glumaca ovog projekta, izgubljeni predmeti reproducirani iz njihovih ruku su izloženi u trezoru.  To je svakako zvuk koji uranja i vraća rasprave o putovanju i potrazi za tim predmetima. 

Izložba kruži još i danas. Predmeti su vraćeni vlasnicima, a reprodukcije su te koje čine izložbu.