U društvu u kojem  je kultura na margini ili se kao pseudokultura  masovno konzumira u formi Cece, Tompsona ili Kije (spisateljice), a  zdravstvo je ocijenjeno kao skoro najgore u Evropi, ne može se očekivati da zdravstvena kultura stvarno postoji . Baš kao transparentnost, antikorupcija, javna rasprava, vjerska tolerancija,poreska diciplina,kultura dijaloga, i zdravstvena kultura je prisutna samo kao verbalna kategorija, samo kao  dio ,,obogaćenog” rječnika koji nam je donijela tranzicija.

 Ako je zdravstvena kultura skup informacija i znanja, načina mišljenja i djelovanja vezanih za zdravlje, zvuči nevjerovatno nedovoljna zaiteresovanost  pojedinaca i države za istu. Moguće da je problem velikog broja običnih ljudi I to što su u ovom vremenu bombardovani mnoštvom informacija koje su vezane za ovu oblast, pa ne prepoznaju stvarno bitne aktivnosti po svoje zdravlje od marketinga koji  nudi lijek za sve I svašta uz obavezne mjere opreza I konsultacije sa svojim ljekarom. Zdravstvena kultura esencijalno podrazumijeva prevenciju bolesti, što pojedinca vodi ka očuvanju zdravlja a državu ka manjim izdvajanjima za zdravstvo ( 1 euro uložen u preventivu, uštedi 100 do 400 eura u liječenju koje bi bilo neophodno ako prevencija izostane).

 Promocija zdravlja- zdravstvene kulture kao svjetska strategija je sistemska i složena aktivnost, prije svega države,  pa naše kampanje tipa  ,,ostavite pušenje, odrecite se masne hrane, zadovoljite se samo cašicom-dvije, krećite se sto više, ne nervirajte se zbog svega i svačega” djeluju neozbiljno i tek su puko zadovoljavanje forme. Moguće da javne politike svjesno ne prepoznaju značaj zdravstvene kulture jer  je ovo oblast u kojoj je potrebna dugorocna akcija čiji efekti mogu da se sagledaju tek za 3-5 godina.

 Kako stvari stoje načekacemo se podržavajug okruženja (podsticaja zdravstvene kulture), tako da o svom zdravlju kao i do sada brinite  sami a uz one dvije  dozvoljene  casice želim Vam da nastupajuće praznike provedete UZDRAVLJE.