Dođe još jedan 1.oktobar... i prođe još jedan Međunarodni dan starih osoba... I pojavi se opet isto pitanje - da li smo, u užurbanom svijetu gdje stariji ljudi često bivaju marginalizovani, a zanemaruju  se njihova osjećanja i potrebe, dehumanizovali odnos prema starijima?

Stariji se danas suočavaju s brojnim izazovima, kao što su socijalna izolacija, zdravstveni problemi i finansijska nestabilnost. Mnogi osjećaju usamljenost, posebno kada su udaljeni od porodice ili nemaju aktivne društvene interakcije. Takođe, fizičke i kognitivne promjene mogu otežati svakodnevno funkcionisanje, pa stoga briga o starijim osobama u savremenom društvu obuhvata kreativan pristup zadovoljenju njihovih fizičkih, emocionalnih i društvenih potreba. Pružanje adekvatne zdravstvene zaštite, društvene uključenosti i emocionalne podrške doprinosi kvalitetu njihovog života. 

Vlada Crne Gore, ratifikovala je brojna međunarodna dokumenta i usvojila razvojni pristup starenju populacije kroz uvođenje pitanja starijih ljudi u nacionalne i internacionalne razvojne politike i politike u svim sektorima, međugeneracijski životni pristup koji ističe pravičnost i društveno uključivanje grupe starijih građana u svim oblastima života, i socijalnu integraciju starijih građana radi održavanja i unapređivanja njihovog kvaliteta života. Formalno pravno, brinemo o starijima, ali koliko često zapravo promišljamo o tome kako možemo poboljšati odnos prema njima, stvarajući toplije i inkluzivnije okruženje i koliko se starija populacija uključuje u odlučivanje o pitanjima koja ih direktno pogađaju, doprinoseći na taj način jačanju njihovog identiteta i digniteta?

Savremena društva brigu o starijima vide kao sve važniju temu, a izuzetan značaj daju i temi  poboljšanja odnosa prema starijima, jer starije generacije često nose mudrost i iskustvo koju možemo cijeniti i učiti iz nje. Osjećaj odgovornosti prema starijim generacijama, koje su doprinijele razvoju društva svojim znanjem i iskustvom, u ovim društvima se ogleda kroz promovisanje međugeneracijske komunikacije organizovanjem zajedničkih događanja i programa u kojima učestvuju i mladi i stari, stvarajući tako prostor za razumijevanje i razmjenu ideja. Brojni su primjeri dobrih praksi za jačanje veza sa starijima u zajednici –organizovanje redovnih događaja poput radionica, umjetničkih izložbi ili sportskih aktivnosti kroz koje se podstiče međusobno upoznavanje, volonterski programi koji povezuju mlade ljude sa starijima koji mogu doprinijeti izgradnji odnosa i pružiti podršku starijima, programi „usvajanja bake ili djede“ omogućavaju mladima da razviju posebne veze sa starijim osobama, pružajući im društvo i podršku, organizacija „generacijske razmjene“ može uključivati zajedničke projekte, kao što su vrtlarstvo ili umjetničke radionice, gdje učesnici dijele vještine i iskustva, društveni centri često nude kurseve digitalne pismenosti za starije, što im pomaže da se povežu sa porodicom i prijateljima putem tehnologije... Ono što igra ključnu ulogu jeste i edukacija o važnosti ovog odnosa u školama i zajednicama.

Među programima koji se sprovode u našoj zemlji kada je u pitanju unapređenje položaja starijih, jeste i program Crvenog krsta Crne Gore - Briga o starijim osobama, kojim se posebno želi unaprijediti komponenta aktivnog starenja kao i međugeneracijske solidarnosti, kroz organizovanje aktivnosti u kojima stariji imaju aktivniju ulogu i aktivnosti koje uključuju učešće ne samo starijih nego i mlađih generacija. Ono što daje poseban pečat ovom  projektu jeste upravo akcenat na promovisanju intergeneracijske razmjene, uključivanjem mladih volontera u zajedničke aktivnosti, jačajući na taj način veze između generacija i smanjujući osjećaj izolacije. 

U našoj prirodi duboko je utkana želja da pripadamo negdje, osjećaj da doprinosimo svojim djelima, riječima, postupcima čini nas radosnim i „živim“, koliko god godina da imamo. I to je nešto što negdje treba da nas vodi kada promovišemo važnost međugeneracijske povezanosti i umrežavanja, jer na taj način dijelimo svoje znanje, mudrost i perspektivu stečenu kroz život i interakciju sa drugima. Lijepa riječ, osmjeh i malo vremena posvećenog nekom ne košta ništa, a može da znači mnogo, posebno u vremenu kad smo nekako nošeni brzinom savremenog života, promjena i tehnoloških napredaka, zaboravili vrijeme kad je našu malu ručicu čvrsto stezala ruka bake ili djeda, strpljenje kojim su pratili naše životne korake i mudrost koju su nam prenosili sa lakoćom i iskrenošću.