Autobiografski teatar je inovativni alat za upućivanje na ljudsku ranjivost

Karta u jednom smjeru, autobiografski komad koji je promijenio živote
https://www.facebook.com/AteneaErasmusproject
https://ateneaprojectteam.wixsite.com/atenea
Život nije jednostavan, pun je pokušaja koji su zanimljivi, teški, tragični. Ovih pet ljudi imaju pet različitih sudbina, pet različitih trauma koje nose sa sobom, sa kojima se suočavaju i od kojih žele da se oslobode. Dolazeći iz različitih djelova svijeta, zbog različitih razloga, sa različitim pričama, srijeću se na aerodromu. Migracije, siromaštvo, kancer, akne i suicide, teme su koje ćete pronaći u njihovim autobiografskim pričama koje su dio Erasmus+ projekta ATENEA.
Jedan od aktera je kao dijete došla iz Bosne skoro četrdeset godina unazad. Njeni roditelji su se razišli. Njena majka je uzela svoju ćerku i došla u Sloveniju. U to vrijeme, ona je bila u drugom razredu osnovne škole. Svi njeni prijatelji, sve što je znala i voljela ostali su u Bosni. Ona je bila kao cvijet koji je transplantovan. Kroz poeziju, ona nam govori o tome šta je iskusila, kako je ovdje bila primljena, sa kojim predrasudama su djeca iz Bosne morala da se nose.
Drugi akter je Slovenka. Ona je rođena u Venecueli, gdje su u posljednje vrijeme ljudi teško živjeli, nakon što je preuzeo vlast sadašnji predsjednik, Maduro. Ona je plesačica i imala je školu plesa u Venecueli, ali je došla u Sloveniju preko programa repatriacije prije skoro dvije godine. Ona je sada zaposlena u Asocijaciji za razvoj dobrovoljnog rada Novo mesto, gdje predaje slovenački jezik, prevodi i učestvuje u društvenim proejktima u zemlji i inostranstvu, pomaže romskoj djeci u centru za dnevni boravak i učestvuje u plesnim takmičenjima. Ona predstavlja svoju priču u komadu Karta u jednom smjeru kroz ples.
Takođe smo upoznali još jednog aktera iz Bosne. Ona je psihološkinja i trenutno je na doktorskim studijama. Njena priča je borba sa kancerom, bolešću koja nije samo fizičke prirode, već ima i veoma značajnu mentalnu stranu. Ona priča priču o tome kako je postala sama sebi pacijent, govori o unutrašnjoj borbi, samo-liječenju, psihološkim metodama, kako da pomognete sebi kada vam je saopšteno da bolujete od teške bolesti.
Takođe ćemo sresti aktera koji je došao u Sloveniju kao volonter, ali je ostao tamo i nastavio studije medijske produkcije. On je muzičar koji je imao svoj bend u Bosni. Njegove trauma, koje je želio da predstavi, djeluju neznačajno i čak zabavno u poređenju sa iskustvima ostalih performera, ali za mladog čovjeka koji kreira svoje mjesto u društvu i koje izgrađuje sopstveni imidže, čak i akne mogu biti veliki problem. On je napisao pjesmu o depresiji i ispjevao je u pratnji gitare. Muzika mu je mnogo pomogla u borbi protiv depresije.
Na kraju ćemo upoznati posljednjeg aktera, koji ima slovenačke korijene, ali je odrastao i proveo svoju mladost u Crnoj Gori. Njegova priča počinje jednog jutra, kada se probudi kasno i dobija vijest da ne mora da žuri u školu, već da može da odmara. Situacija ga hvata nespremnog jer je znao koliko je škola bila značajna za njega i njegove roditelje. Priča o borbi mlade osobe koja mora da prođe kroz trauma porodičnog gubitka i samoubistvo oca učiniće da razmišljate o stvarima koja nam se dešavaju, ali mi i dalje moramo nastaviti da živimo.
Performans Karta u jednom smjeru je kreiran u okviru međunarodnog projekta Atanea, u kom takođe učestvuje Društvo za razvoj volonterskog rada Novo mesto. On je započet u Španiji. Otac autobiografskog teatra je Domingo Ferrandis, koji je počeo raditi sa ranjivim grupama i postigao odlične rezultate sa njima. Cilj ovog projekta jeste da se omogući ranjivim grupama i pojedincima, ljudima sa traumatskim iskustvima, da se integrišu u društvo. Partneri projekta Atanea došli iz Španije, Italije, Litvanije, Grčke, Slovenije i Njemačle, a performans Karta u jednom smjeru koji su vidjeli u Novom mestu, krajem aprila, doveo ih je do suza.
Autori ovog komada su svi akteri koji predstavljaju svoje priče, a komad sam po sebi je kreiran pod mentorstvom Snježane Blagojević i ekspertskog vođenja dramatura Andreje Kopač. "Komad je kreiran u stadijumima. U prvom stadijumu, trebalo je da uspostavimo odgovarajući odnos sa grupom, da uspostavimo povjerenje, tako da učesnici mogu da se otvore i vjeruju nam po pitanju svojih iskustava, o kojima u suprotnom ne bi govorili. Nije bilo jednostavno, mnogi su željeli da prekinu i napuste grupu, jer je bilo puno emocionalnog rada, dijeljenja i povjerenja. Metodologija koju smo koristili dok smo stvarali autobiografsku priču bila je veoma korisna. Ona nam je omogućila slobodu za svakog da se izrazi na način na koji se osjećaju, da ispričaju priču na način koji je bio najodgovarajući za njih, da prenesu poruku koju su smatrali važnom. To je bilo iskustvo probijanja leda, priča o pobijanju stereotipa, prevazilaženju predrasuda i oporavku. Umejtnost je uvijek univerzalan jezik koji je svako razumio. Zbog toga su djelovi ličnih priča bili ispričani na njihovim maternjim jezicima: bosanskom, španskom, slovenačkom. S druge strane, postoje priče koje su značajan alat za podizanje svijesti o toliko mnogo tema koje nisu samo individualne, već i kolektivne. Zajedničko putovanje i stvaranje priče od samog početka bio je sjajan način da se napravi divna konekcija između korisnika, kao i da se osigura da će oni prevazići stran od performansa i oporavka.

Odlične povratne informacije i lične transformacije naših korisnika, aktera i heroja, bili su samo jasna potvrda da su umjetničke metoda nekada najdjelotvornije kada je u pitanju preživljavanje traumatskog iskustva ljudi koji dolaze iz različitih sredina, jer oni mogu biti ono što jesu i doći do publike na najhumaniji i najemotivniji način koji nas sve dotakne, a to je naša ranjivost.
Snježana Blagojevic je socijalna radnica, medijatorka i projektna kooordinatorka u Asocijaciji za razvoj dobrovoljnog rada u Novo mesto. Pored socijalnog rada sa djecom i odraslima, ona uglavnom kooordinira projekte iz oblasti kulture, socijalne integracije, kao i mentorstva volontera. U posljednjih nekoliko mjeseci, ona je mentor grupi koja je izvodila skoro jedini autobiografski komad, koji su izveli i promovisali akteri koji nisu profesionalci, koji dolaze iz različitih kulturoloških sredina, ne samo iz Novog mesta, već i iz Španije.