Koncept cjeloživotnog učenja postao je glavnom odrednicom društvenih, gospodarskih i prosvjetnih politika u svijetu. Njegova ostvarivost ovisi o osposobljenosti pojedinca za snalaženje u informacijskoj bujici, posjedovanju vještina pronalaženja, odabiranja, vrednovanja i učinkovitog korištenja informacija, riječju, ovisi o informacijskoj opismenjenosti. U radu je analiziran koncept informacijske pismenosti i njegovo određenje u odnosu na ostale “pismenosti 21. stoljeća”. Također se ukazuje na odjek koncepta i-pismenosti u svijetu, kako na razini strateških smjernica tako i na razini obrazovne prakse i programa. Pregled pokazuje da se inicijative u Europi svode na stvaranje tehničke infrastrukture i informatičko opismenjavanje građana. Iako je tehnologija porušila mnoge prepreke informacijskog pristupa, puno iskorištavanje potencijala informacijskog društva izvan su domašaja tehnologije i nadilaze tehničke vještine. Iziskuju informacijsku pismenost kao ključnu komponentu cjeloživotnog učenja.