Nakon virusa korona koji je uticao na cijeli svijet u prethodnim danima, na društvenim mrežama možemo vidjeti da priroda vraća sebi ono što su ljudi od nje uzeli. Ovo bi trebalo da nas natjera da malo više mislimo o prirodi i životnoj sredini ...

Danas ću pokušati da podijelim svoja razmišljanja o prirodi i ekološkoj svijesti. Po meni, opasnost ne dolazi niti od berze, niti od političaraniti od ekonomskih kriza. Uništavanje prirode i životne sredine, čiju opasnost zanemarujemo našim neznanjem, predstavljaju opasnost i uništenje. Svjetska populacija raste iz dana u dana. S tim u vezi raste i globalno zagrijavanje. Jedan od najvećih razloga za ovo jesu gasovi staklene baste koji će se ispustiti u atmosferu. Premašivanjem određenih standarda, zagađujemo atmosferu i trujemo život kako nas samih, tako i ostalih živih bića.

Mora i okeani se zagrijavaju. Mnoga stvorenja su u prijetnji od globalnog zagrijavanja. Korali umiru usljed toga. Priroda nas upozorava nepravovremenim promjenama vremena, burama i neočekivanimkišama iz dana u dan. Mi smo, kao ljudska bića, bili divni, kodirani smo da brutalno uništavamo a da ne slušamo prirodu. Bol ovog sebičnog i okrutnog lanca ponašanja će osuditi naša djeca koja će se suočavati sa mnogo težom slikom budućih generacija. Nemamo prava na ovo.I dalje nastavljamo dazakopavamo betonom područja u kojima živimo i da uništavamo zelene površine bez futurizma. Dok je neophodno naglasiti da je priuštiva mogućnost kidanja drveća i paljenja šuma, nije moderno ponašanje vidjeti uvezene biljke. Da li smatrate da će uništena priroda to zamijeniti? Niko od nas niti naše djece ne može svjedočiti vještačkoj prirodi takve vještačke prirode. Ona ne može umrijeti da bi živjela.

Koliko će dugo, dakle, ovaj nedostatak svijesti i indiferentnost trajati? Ne razmišljamo kada kidamo drveće, već se ponašamo kao terminatoriza palete. Moramo biti svjesni kontradiktornosti, jer je priroda rekla «Dosta je bilo!». Počinjemo da se nadamo za srce koje smo uništili.

Kakve smo mi nedosljedne vrste. Ne znamo šta želimo, šta radimo. Naravno, neki ljudi rade ove stvari u svrhu rentiranja. Međutim, ni renta, ni novac niti bilo šta drugo nas neče učiniti živim prije prirode. Danas, mi smo jedina nekonzistentna stvorenja u prirodi. Nekonzistentno reprodukujemo, nekonzistentno punimo naše frižidere, a onda pola sadržaja iz istih pomirišemo i bacimo. U 21. vijeku, i dalje sagorijevamo fosilna goriva i sa ponosom govorimo o tome. Mi smo sebična destruktivna vrsta koja sebično živi, bez razmatranja kraja. U prirodi nedostatak tugovanja ne uništava druge vrste. Sljedećih 50 godina će zaista predstavljati veoma ozbiljan problem za nas, kao što su plastični otpad i zagađenje. Štagod da jedemo, bacamo u more. Ja ovo uvijek govorim i nastaviću da govorim, molim vas ne bacajte!!!!!!!.

Ne bacajte u more ništa što priroda ne može da svari. Čak iako nestane iz domena vaših očiju, priroda će ga akumulirati i vratiti nam nazad. To je veoma jednostavno dokazati danas, i svako to može posmatrati. Prošetajte se do obale i posmatrajte ljudski otpad tamo. To čak rade i stariji ljudi. Možda u nadi da bi pronašli izgubljene dragocjenosti. Sva prljavština na obali koju ćete vidjeti je veoma mala količina otpada koje nam more vraća. Obiđite obale i posmatrajte, možda ćete bolje razumjeti uslove mora, stanje...Zamislite da čovjek sipa beton u gnijezdo pčela kako one ne bi ujedale djecu i kako bi ih uništio. Šta se može očekivati od generacije koja će pokrenuti takav neznaveni pokret?

Lijepo je jesti med zar ne? To je kao da pčele postoje radi nas, i vi mislite da one prave med za nas. Pčela nema drugu moć da proizvodi med. Ono što ćemo naučiti jeste da kada uništimo pčele, oprašivanje neće biti moguće, a kad mnoge biljne vrste nestanu, nestaće cijeli lanac ishrane i to će uticati na nas. Pčela je samo jedan od ovakvih primjera. Postoji veliki broj primjera za nabrojati.

Moramo biti prijateljski nastrojeni prema prirodi i životnoj sredini prije nego bude prekasno. To je dužnost svih nas kao građana svijeta...