prof.dr.sc. Anita Zovko

Filozofski fakultet u Rijeci

Hrvatska

               

                 Obrazovni programi za treću životnu dobu u svijetu

                               

                                                        Sažetak

Koncept cjeloživotnog obrazovanja odnosi se i na populaciju koja pripada trećoj životnoj dobi. Između ostalog navode se neke od dominantnih teorija koje prikazuju aktivno starenje, kvalitetu života, životni raspon u kojem pojedinac može usvajati nova znanja i vještine te životnu mudrost ili iskustvo kojim osobe treće životne dobi mogu nadoknaditi eventualne nedostatke u području kao što je kognitivno funkcioniranje. Starije osobe svakako posjeduju skup specifičnih karakteristika kao i jedinstvene razloge zbog kojih se uključuju u odgojno obrazovne programe koji su im namijenjeni. Opisuju se najpoznatiji svjetski obrazovni programi za osobe treće životne dobi s naglaskom na zemlje kao što su Hrvatska, Francuska, Španjolska, Finska, SAD, Kina i Australija te su za svaku zemlju izdvojeni pokazatelji poput cijene obrazovnih programa, naziva ustanove koja je najaktivnija u provođenju programa i uvjeta koje je potrebno zadovoljiti kako bi neki od programa mogao biti upisan. 

Ključne riječi: obrazovni programi, treća dob          

 

                 Educational programs for the third age in the world

 

                                                       Summary

The concept of lifelong learning also applies to the population belonging to the third age. Among other things, some of the dominant theories are presented that show active aging, quality of life, life span in which an individual can acquire new knowledge and skills, and life wisdom or experience by which seniors can compensate for possible deficiencies in areas such as cognitive functioning. Older people certainly have a set of specific characteristics as well as unique reasons for joining the educational programs intended for them. The world's most famous educational programs for the elderly are described, with an emphasis on countries such as Croatia, France, Spain, Finland, the USA, China and Australia, and indicators such as the price of educational programs, programs and the conditions that need to be met in order for any of the programs to be enrolled.

Key words: educational programs, third age

 

Obrazovni programi u svijetu za osobe treće životne dobi

 

Razlozi uključivanja osoba treće životne dobi u razne obrazovne programe su individualni i različiti za svakog pojedinca. Među najčešćim razlozima nalazi se potreba za osobnim razvojem. Znanje koje polaznici spomenutih obrazovnih programa steknu pomaže im riješiti vlastite životne probleme, pronaći nove vrijednosne sustave te povećati i unaprijediti društvene aktivnosti, život u zajednici i socijalnu interakciju. Prema istraživanju koje je provela Hrapkova (2010) postoji više razloga radi kojih se starije osobe uključuju u obrazovne programe. Interes za proširivanje znanja u nekom drugom području izvan struke prevladava sa 64%, sljedeći razlog sastoji se u potrebi za kvalitetnim provođenjem slobodnog vremena, nakon čega slijedi izražena potreba za sklapanjem socijalnih kontakata i realiziranjem međusobnih društvenih interakcija. Za razliku od visokog postotka kada je riječ o proširivanju znanja u područjima van svoje struke, samo 17% ispitanika znanje želi proširiti u vlastitoj struci. Također, često se spominju razlozi poput želje za pronalaskom novog smisla života te izbjegavanjem usamljenosti s čime je povezana i potreba za sklapanjem novih poznanstava i prijateljstava. Isto istraživanje pokazalo je da stariji polaznici ostvaruju brojne prednosti tijekom pohađanja obrazovnih programa. Najistaknutija prednost koju polaznici navode jest da se osjećaju bolje i mlađe, te da im je raspoloženje i pogled na svijet optimističniji nego ranije. Također, polaznici se osjećaju zdravijima, imaju manje obiteljskih problema, lakše se nose s promjenama te im pohađanje navedenih programa pomaže da steknu samopouzdanje. Prema istraživanju koje je provela Čurin (2012), polaznici obrazovnih programa za treću životnu dob nova znanja najčešće koriste u samostalnom odnosno individualnom bavljenju aktivnostima i daljnjem učenju (51%) te u zajedničkim aktivnostima s prijateljima i poznanicima koji imaju iste interese (20%) no, također postoje i polaznici koji nova znanja koriste isključivo na satu (9%).

Jedan od najkvalitetnijih načina unaprjeđivanja života osoba treće životne dobi jest sudjelovanje i pohađanje obrazovnih programa koji su primjereni njihovoj dobi. Takvi obrazovni programi nisu osmišljeni na način da polaznici u kratkom vremenskom roku ostvare određeni cilj odnosno ishod predmeta ili programa već u sebi sadrže širi cilj koji zahtjeva detaljno planiranje cijelog procesa poučavanja te ne uključuje samo sadržaj već i smjernice o načinu poučavanja, interakciji između polaznika, okolini i sl. U nastavku ćemo predstaviti neke od obrazovnih programa u Europi, Sjeverno Americi, Australiji i Aziji.

 

Hrvatska

 

Obrazovne sadržaje za starije osobe u Hrvatskoj možemo pronaći u sklopu Sveučilišta za treću životnu dob pri Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu i Sveučilištu za 3. životnu dob pri Sveučilištu u Rijeci. Prema Špan (2013) Sveučilišta za treću životnu dob su specijalizirane institucije za obrazovanje starijih osoba. Radi se o neformalnom obliku obrazovanja (UNIRI, 2010) odnosno o odnosno o modelu “aktivnog starenja putem cjeloživotnog učenja koji polaznicima nudi mogućnost stupnjevanih programa širokog interesnog spektra” (Čurin, 2012:143).  Programi koji se nude starijim osobama uključuju učenje stranih jezika među kojima je učenje engleskog, njemačkog, talijanskog te francuskog jezika, od početnih stupnjeva pa sve do pričaonica. Programi opće kulture bave se temama kao što su multikulturalnost, zdravlje, povijest, glazba, slikarstvo, proučavanje različitih zemalja poput Kine, Izraela, Egipta, radionice na temu blagdana, izrađivanja ukrasa, kiparstvo, foto radionice i sl. Sveučilište također organizira programe s naglaskom na psihofizičko zdravlje gdje se uče sadržaji iz područja kineziterapije, yoge, tai-chija, plesa, psihologije, ekologije ili komunikacije. Tehnologija se kao područje nalazi u konstantnom napretku i razvoju što osobe treće životne dobi teško mogu pratiti. Upravo iz tog razloga sveučilišni programi potiču stjecanje znanja i vještina iz područja informatike kroz početnu i naprednu razinu te vještine u pravilnom rukovanju internetnom. Osim redovnih aktivnosti, polaznici sveučilišta mogu prisustvovati i u vanprogramskim aktivnostima u koje se svatko može uključiti ukoliko želi biti aktivniji i ostvariti veću socijalnu interakciju s grupom. Prema Čurin (2008) neke od najpopularnijih su tribina SOVA koja se održava jednom mjesečno. Tematika tribine kao i gosti biraju se prema aktualnosti teme i trenutnim događanjima u državi. Do sada su bile održane tribine iz područja zdravlja, psihologije, muzeologije, kazališne mode, umjetnosti i sl. Još jedna od zanimljivih vanprogramskih aktivnosti jest časopis TREĆA MLADOST čiju redakciju čine polaznici koji prate događanja unutar Sveučilišta za treću životnu dob kao i aktualnosti grada Zagreba vezane uz život seniora. Tematika časopisa najčešće je kultura, umjetnost ili obrazovanje. Osim navedenih aktivnosti, polaznici često sudjeluju u brojnim izložbama, studijskim izletima i putovanjima te humanitarnim akcijama. Istraživanje povedeno na uzorku od 585 ispitanika (umirovljenika grada Zagreba) ispitalo je zadovoljstvo starijih ljudi aktivnostima kojima se bave u slobodno vrijeme te njihovim interesom za različite obrazovne aktivnosti. Rezultati istraživanja pokazuju da 69% ispitanika najčešće provode slobodno vrijeme gledajući televiziju i slušajući radio dok ih samo 9% posjećuje kulturne ustanove, a još ih se manje bavi dopunskim radom. Ipak, postoje određeni interesi osoba starije životne dobi za tribine i predavanja pri čemu im je najdraža tema medicina (15.1%) i ekologija (10.1%). Kada govorimo o praktičnim tečajevima, starije osobe najradije se bave vrtlarstvom i njegom bilja (10.4%) te poslovima „uradi sam“ (7.9%). „Dok su u svijetu inicijative i samoorganiziranje raznih grupa ili udruženja seniora postale uobičajena pojava, u našoj zemlji tek treba promijeniti ili razviti gledišta i mlađih i starijih stanovnika, odnosno stvoriti senzibilitet za to razdoblje ljudskog života.“ (Špan, 2000:19). Unatoč postojanju brojnih programa koji su razvijeni u Hrvatskoj, još uvijek ne postoji zadovoljavajuća razina društvene osviještenosti po pitanju osoba treće životne dobi općenito, a naročito u pogledu obrazovanja.  

Zagrebačko Sveučilište za treću životnu dob dugi je niz godina bilo jedini ovakav model cjeloživotnog učenja u Zagrebu i u Hrvatskoj (do 2009. godine kada je osnovano Sveučilište za treću životnu dob u Rijeci).  U Gradu Zagrebu, ponegdje i u ostalim dijelovima Hrvatske, postoje programi namijenjeni osobama starije životne dobi koji se realiziraju u okviru Gerontoloških centara, pri Domovima umirovljenika, Klubovima umirovljenika, Centrima za kulturu, Narodnim sveučilištima i sl. u formi radionica za umirovljenike (Čurin, 2012). Čurin (2012) nastavlja, kako se Sveučilište za treću životnu dob od ostalih sličnih programa razlikuje u zaokruženosti cjelina stupnjevanih programa širokog interesnog spektra u kojima se preferira samoaktivnost polaznika. Sveučilišta za treću životnu dob koja postoje diljem Europe, pa i svijeta djeluju na sličnim principima, iako se veliki broj veže u svom radu na pravo Sveučilište koristeći prostorne i kadrovske resurse.

Zagrebačko sveučilište za treću životnu dob već godinama razvija uspješnu suradnju s Univerzom za tretje življensko obdobje u Ljubljani, vanjski su član slovenske mreže UTŽO te značajnim dijelom program kreiraju po njihovom modelu (Čurin, 2018). Kroz posljednjih nekoliko godina sveučilište se može pohvaliti realizacijom nekoliko EU projekata: u okviru Grundtvig partnerstva i Erasmus+ programa, u okviru programa Europa za građane i u okviru Europske mreže DANET kojoj su suosnivači uz još nekoliko europskih zemalja. Sveučilište za treću životnu dob Zagreb od 2014. godine član je AIUTE (Međunarodne udruge Sveučilišta za treću životnu dob) (Čurin, 2018).

 Socijalno uključivanje starijih ljudi u život zajednice pokazatelj je razvojne razine društva a također snažno utječe na mentalno zdravlje starijih ljudi, pa ga grad Rijeka nastoji zaštititi i poticati. Rijeka je od 1998. godine uključena u Europsku mrežu zdravih gradova Svjetske zdravstvene organizacije te u suradnji s drugim europskim gradovima realizira različite faze projekta koji između ostaloga za prioritetnu temu ima promicanje zdravog starenja. Donešeni su brojni dokumenti koji promiču zdravo i aktivo starenje (Strategija zdravog starenja 2009-2013; Vodič za seniore Primorsko-goranske županije, 2017).

Osim programa i projekata koji su razvijeni i posvećeni starijim osobama (Penzionerski klubovi - Udruga umirovljenika grada Rijeke i dom za njegu Kantrida, specijalizirana web stranica posvećena osobama treće životne dobi "Penzići Rijeka, razni programi Udruge umirovljenika u Rijeci, programi "Knjižnica na vašem pragu ", besplatni ICT tečajevi itd.) od 2009. godine djeluje Sveučilište za treću životnu dob Rijeka u organizaciji Sveučilišta u Rijeci. Sveučilište za treću životnu dob Rijeka realizira edukativne programe za građanke i građane Primorsko-goranske županije starosne dobi 55+. Studijski programi koji su do sada realizirani su: kulturologija, osobne financije, hortikultura, crtanje, prehrana, etika i bioetika, fizika, odabrana poglavlja znanosti o mozgu, kreativno čitanje i pisanje, religije svijeta, povijest grada Rijeke i kiparstvo  (UNIRI, 2010).  Kroz cikluse predavanja, jednokratna besplatna predavanja, radionice, diskusije, praktičnu i terensku nastavu unaprijeđuje se socijalno uključivanje starijih ljudi u život zajednice. 

Kvalitativno istraživanje (Gorše, 2015) o Svečilištu za treću životnu dob u Rijeci na uzorku polaznika dvaju programa Sveučilišta za treću dob Rijeka (N=17) koji su se izvodili u proljetnom ciklusu predavanja – Kulturologija i Napredna radionica crtanja donosi razmatranje uloge Sveučilišta za treću dob Rijeka kao jednog od modela cjeloživotnog učenja. Dobiveni rezultati ukazuju da su „osobe treće životne dobi voljne učiti, da pohađanje sveučilišta pozitivno utječe na različite aspekte njihova funkcioniranja i da su zadovoljni njegovim djelovanjem, upravo zbog čega bi trebalo osigurati širu dostupnost i stalno unaprjeđenje programa kojih sveučilišta za treću životnu dob ostvaruju“ (Gorše, 2015:34). Glavni ciljevi riječkih usluga temeljenih na transferu znanja za osobe treće životne dobi su podizanje svijesti o zdravom starenju i cjeloživotnom učenju, poboljšanju dostupnosti obrazovnih usluga i osnaživanju osobnog i socijalnog funkcioniranja starijih građana. Uključivanje osoba treće životne dobi u različite edukativne programe daje pozitivan odraz na kvalitetu njihovog funkcioniranja odnosno na održavanje intelektualne, tjelesne i socijalne aktivnosti u starijoj dobi što je ujedno preduvjet za uspješno starenje i funkcioniranje u društvenoj zajednici.

 

 Slovenija

    

Temeljna načela slovenskog Sveučilišta za treću životnu dob oblikovala su se, razvijala i mijenjala u skladu s promjenjivim društvenim okolnostima. Šantej (2003) ističe, kako je s nastankom sveučilišta za treću životnu dob 1984.godine došlo do velike promjene u obrazovanju odraslih. Naime, odrasli su se počeli obrazovati za život, a ne samo za rad. Prvi ciljevi sveučilišta za treću životnu dob bili su mijenjanje pogleda na obrazovanje odraslih, uvođenje cjeloživotnog učenja i obrazovanja, naglasak na ulozi pojedinca u obrazovnom procesu, razvijanje vlastitog izražavanja, kulture i istraživanja. Otkrivale su se nove metode u obrazovanju odraslih (npr. dijaloški princip učenja u malim obrazovnim skupinama) te je obrazovanje sve više bilo usmjereno radu za zajednicu, odnosno društvo (Šantej, 2003).

Slovensko Sveučilište za treću životnu dob radi za dobrobit starijih osoba u mirovini, osoba koje se pripremaju za mirovinu, dugotrajno nezaposlenih starijih osoba te osoba koje su invalidi u mirovini ili su na dugotrajnoj medicinskoj ili psiho-socijalnoj rehabilitaciji. Osim obrazovanja starijih osoba za aktivno građanstvo (što je njegova primarna djelatnost), sveučilište provodi opsežnu javnu kampanju za razumijevanje položaja starijih osoba u društvu i jačanje njihove društvene vrijednosti. U izvještaju za 2017. godinu, slovensko sveučilište navodi koja je svrha njihovog djelovanja:

boriti se za prava starijih osoba, umirovljenika i starijih osoba s posebnim potrebama te im u tu svrhu omogućiti stjecanje potrebnih znanja;poticati rad starijih osoba u sklopu razvoja lokalne zajednice;pratiti i uvoditi inovativne prakse u obrazovanju, učenju i radu starijih osoba;raditi na smanjivanju nejednakosti između društvenih skupina;

jačati kritičko mišljenje i sposobnosti starijih osoba za međusobnu toleranciju, uvažavanje različitosti i poštivanje ljudskih prava i sloboda;poticati sudjelovanje starijih osoba u demokratskim procesima;omogućavati društvenu participaciju starijih osoba i njihovu političku angažiranost;poticati, razvijati i omogućavati starijim osobama zagovaranje poboljšavanja i utvrđivanja njihovog društvenog položaja;poticati, poboljšavati i omogućavati povezivanje, samoorganizaciju i međusobnu pomoć starijih osoba, umirovljenika i starijih osoba s posebnim potrebama pomoću obrazovanja, kulture, savjetovanja, istraživanja i djelovanja u javnosti;stvarati uvjete za osobni rast starijih osoba te za njihovu uključenost u zajednicu, aktivnu starost, solidarnost i sudjelovanje s drugim generacijama uz pomoć obrazovanja, kulture, savjetovanja, istraživanja i djelovanja u javnosti; pružati potporu, informacije, obrazovanje i savjete starijim osobama uzimajući u obzir njihove životne okolnosti, eventualni povratak na tržište rada ili uključivanje u volontiranje; analizirati i istraživati probleme starijih osoba, odnosno starosti i starenja te, u konačnici, obrazovanja osoba treće životne dobi iz osobne i socijalne perspektive; proučavati i olakšavati specifične teškoće u učenju i razvijati sposobnosti osoba s disleksijom bez obzira na njihovu dob;podizati svijest stručnjaka i javnosti o pitanjima starijih osoba u lokalnom, nacionalnom i međunarodnom okruženju;zastupati starije osobe te im pomoću u zagovaranju njihovih potreba i interesa u javnosti (UTZO, 2019).

Slovensko Sveučilište za treću životnu dob danas na različite načine radi na sprječavanju isključivanja starijih osoba iz društva i na poticanju aktivnog starenja. Također, ulaže napore u osposobljavanje starijih osoba za njihov doprinos gospodarskom i društvenom napretku, te, u konačnici, mijenja politiku starosti i starenja (Šantej, 2003).

Sveučilište za treću životnu dob u Sloveniji zaštićeno je ime i predstavlja jasno definiran koncept i model obrazovanja odraslih: studij se odvija tijekom akademske godine u obliku studijskih kružoka uz suradnju mentora i animatora te aktivnog uključivanja svih članova grupe uz prijenos znanja i iskustva u lokalnu sredinu. Učenici sami preuzimaju odgovornost za svoj rad i učenje, odnosno prenošenje znanja i iskustva na lokalnu sredinu što za njih predstavlja osobni izazov i korist za zajednicu (UTZO, 2019). Temeljni obrazovni oblik slovenskog sveučilišta za treću životnu dob je studijski kružok, manja skupina u kojoj su uspostavljeni bliski odnosi i emocionalne veze među članovima. Takvo neformalno obrazovanje je “obrazovanje za život” u kojemu je manja pozornost usmjerena na prijenos, a veća na stvaranje novog znanja zajedno sa sudionicima (Bračun Sova, 2010).

Studijski kružoci osmišljeni su na način da odgovaraju različitim potrebama polaznika sveučilišta za treću životnu dob. Zver (2008), kao najizraženije potrebe, ističe potrebu za izražavanjem i komunikacijom. Osim toga, u studijskim kružocima polaznici mogu zadovoljiti potrebe za razumijevanjem te promjenom sebe i zajednice, zatim potrebom za doživljavanjem ljepote, potrebom za aktivnim sudjelovanjem u društvu i potrebom za stvaranje novih odnosa. Pri odabiru određene aktivnosti, polaznike najčešće vode znatiželja i osjećaj ugode, koji nastaje prilikom učenja nečeg novog. Aktivnost studijskih kružoka različite su, a ponekad se nekoliko različitih aktivnosti povezuje u jedan studijski kružok. Osim spomenutog oblika, organiziraju se i različite radionice i zajednička predavanja.

Redovni godišnji program na Slovenskom Sveučilištu za treću životnu dob traje osam mjeseci (od listopada do svibnja). Polaznici različite obrazovne aktivnosti, po predloženom modelu, organiziraju sami ili uz vodstvo mentora. Uz redovni program u tijeku je i niz razvojnih i pratećih aktivnosti poput: administrativne i tehničke potpore programu, javne kampanje, organiziranih programa volonterskoga rada u javnim ustanovama, razmjena studenata, javnih prezentacija polaznika sveučilišta za treću životnu dob, sudjelovanja na raznim javnim događajima, povezivanja i sudjelovanja s drugim sličnim ustanovama, izdavaštva, obrazovanja mentora, vođenja i mentoriranja studenata na studentskoj praksi, radionica za animatore, evaluacija programa i sl (UTZO, 2019).

Planiranje, priprema, savjetovanje, izvođenje i evaluacija rada studijskih grupa i kružoka zahtijevaju opsežan stručni, organizacijski i administrativni rad pa su za vrijeme upisa uključeni i studenti volonteri kao pomoćno osoblje za uzimanje osnovnih informacija pri upisu polaznika, manje administrativne poslove i sl. (Poročilo Slovenske univerze za tretje življensko obdobje, združenja za izobraževanje in družbeno vključenost za leto 2017). Najveće Sveučilište za treću životnu dob u Sloveniji je ono u Ljubljani.

 

Francuska

 

Sveučilište za treću životnu dob kao koncept osnovano je u Toulousu 1973. na Fakultetu za društvene znanosti. Akademski model koji je tada postavljen koristi se i u ostalim državama, naročito u kontinentalnoj Europi. Francusko Sveučilište za treću životnu dob (Sveučilište za svaku dob-UTA) trenutno broji više od 70000 studenata koji su grupirani u 45 ustanova i 250 odsjeka po cijeloj Francuskoj. Programi se grupiraju po geografskom smještaju i potrebama upisanih studenata te je tako omogućen veliki izbor programa od početničke informatike do satova jezika, povijesti umjetnosti i znanosti. Teme koje se najčešće pojavljuju u programima su ekologija, zdravstvo i europska politika te je polaznicima također omogućeno sudjelovati u kulturnim aktivnostima poput ateljea pisanja, botanike, kuhanja, predavanja o savjetima za bolju memoriju te različite multimedijalne radionice. Sveučilište organizira posjete muzejima i sudjelovanje u sportskim aktivnostima poput teretane i joge. Cijena se kreće od 40€ do 120€ po semestru iako je moguće platiti posebno svaku aktivnost po cijeni od 15€ do 75€. Jedna od zanimljivosti francuskog sveučilišta za svaku dob jest i to što omogućava dobivanje diplome koju dodjeljuje stručni žiri na temelju evaluacije već dosegnute razine obrazovanja i trenutnih kompetencija svake pojedine osobe. Također sveučilište nudi mogućnost odvijanja nastave na daljinu.  

 

Španjolska

 

Obrazovanje za treću životnu dob u Španjolskoj se aktivno provodi od 1978. godine unutar čega djeluju tri temeljne institucije: programi za treću životnu dob, sveučilišni programi za seniore te obrazovni centar za odrasle. Devedesetih godina pioniri obrazovanja odraslih bila su sveučilišta u Salamanci (1993), Granadi (1994) te Castellon (1998) (Escuder-Mollón, P., & Manuel, S. C. Eds.) (2014). Očekuje se da će do 2034. godine populacija osoba treće životne dobi u Španjolskoj dosegnuti 47%. Generalna percepcija osoba starije dobi o umirovljenju jest pozitivna jer smatraju da im omogućava sudjelovanje u novim aktivnostima poput putovanja, bavljenja sportom i sudjelovanja u obrazovnim programima. Zanimljivo je da jedna trećina muškaraca i žena preko 65 godina u Španjolskoj nema formalno obrazovanje. S obzirom na regionalnu podjelu Španjolske kao države postoji veliki broj sveučilišta i programa koji se nude za osobe starije dobi. Kao primjer možemo navesti Andaluzijsko sveučilište koje nudi programe za „zrele“ studente poput slikanja, lončarstva, učenja tradicionalnog plesa flamenca, učenja o regionalnoj kulturi i povijesti i sl. Također postoje i programi koji nude sportsku aktivnost za polaznike čije je zdravstveno stanje zadovoljavajuće, poput aerobika u vodi, tai chi-ja, te dizanja utega. Određeni programi za zrele studente su također i međunarodne naravi, kao što su različiti poslovni i jezični programi.

 

Finska

 

U Finskoj je preko milijun stanovnika starije od 65 godina, te su Finci relativno visokoobrazovani s obzirom na to da je u Finskoj obrazovanje izrazito cijenjeno. Rezultati PISA istraživanja pokazuju da Finci predvode u kategoriji čitalačke pismenosti što je i jedan od indikatora važnosti obrazovanja. Značajan broj osoba starije dobi (preko 200 000), većinom žena, sudjeluje u cjeloživotnom obrazovanju. U Finskoj postoji preko 200 institucija za daljnje obrazovanje i obrazovanje starijih gdje su programi otvoreni za svih, a pristupiti im se može po relativno povoljnoj cijeni. Sveučilište za treću životnu dob nalazi se unutar Sveučilišta u Helsinkiju a cilj im je upoznati osobe starije dobi s najnovijim rezultatima istraživanja tema širokog spektra te im pružiti mogućnost neovisnog akademskog rada bez posjedovanja formalnih kvalifikacija. Aktivnosti koje se provode baziraju se na frontalnoj nastavi, seminarima, raspravama o rezultatima istraživanja na različite teme, putovanjima s naglaskom na kulturnu tematiku (kazalište, izložbe itd.), korištenju informatičke tehnologije te međunarodnom povezivanju osoba treće životne dobi unutar cijele Europe.    

 

Sjeverna Amerika -Sjedinjene Američke Države

 

Za razliku od brojnih razvijenih zemalja u svijetu u SAD-u se treća životna dob već dugi niz godina naziva „razdobljem zlatnih godina“ (Špan, 1994.). Zakon o osobama starije dobi donešen je 1973. godine nakon čega je formirana Agencija o starenju (AAA) s misijom da omogući osobama starije dobi da ostanu aktivni članovi zajednice. U tu svrhu Agencija nudi raznolike programe poput mogućnosti za zapošljavanje, pravnu pomoć i prijevoz te obrazovne programe kao jedan od primarnih fokusa. Svaka savezna država ima obrazovni sustav koji se sastoji od mreže trogodišnjih fakulteta i sveučilišta za osobe starije dobi. Neki od njih nude popust ili besplatnu mogućnost obrazovanja za starije osobe. Primjerice, savezna država Alabama sponzorira program školarine za umirovljenike, odnosno ovim programom omogućena je besplatna školarina na dvogodišnjem fakultetu za osobe starije od 60 godina. Osobe zainteresirane za pohađanje obrazovnih programa za starije imaju mogućnost kontaktiranja ureda za prijave na željene obrazovne programe gdje mogu saznati cijenu programa, mogućnosti financiranja, uvjete upisa i sl. Osobama treće životne dobi također se nudi i mogućnost volotiranja u svrhu pomoći neprofitnim organizacijama gdje mogu steći nove vještine. Velika razlika u odnosu na obrazovne programe u Europi jest cijena koja se kreće oko $2000 za tri mjeseca programa, a za što polaznici imaju mogućnost iskorištavanja financijskih sredstava iz različitih izvora. Ipak, polaznici programa imaju mogućnost ostvarivanja povrata poreza do $10,000 na uplaćene školarine. S druge strane, postoje i besplatni obrazovni programi za osobe preko 60 godina u saveznoj državi Alabami. Uvjet za upis je završena srednja škola, a naglasak je na razvoju STEM zanimanja (eng. science, tehnology, engineering, mathematics).  

 

Australija

 

Jedan od najpoznatijih obrazovnih programa u Australiji nalazi se u Melbourneu na Sveučilištu za treću životnu dob te omogućuje svima iznad 50 godina da sudjeluju u širokoj paleti programa. Ne postoje formalni uvjeti upisa već pri Sveučilištu tvrde da su želja i interes za učenjem i dijeljenjem vlastitog znanja i vještina jedino što polaznici moraju donijeti sa sobom. To je dobrovoljna neprofitna organizacija koja djeluje kao dio svjetski poznate mreže Sveučilišta za treću životnu dob. Sveučilište nudi brojne programe poput stranih jezika (francuski, talijanski, njemački, japanski i španjolski), primjenjene umjetnosti, povijesti umjetnosti, informatike, društvenih znanosti, tehnologije, pisanja, joge itd. Predavanja traju od jedan do dva sata te ne podliježu školskim praznicima već se kontinuirano nastavljaju. Volonterska mreža je jedan od ključnih koncepata tog sveučilišta te obuhvaća volontiranje u područjima odnosa s javnošću, instrukcija, pomoći pri upisu studenata na fakultet, održavanja web stranica, održavanja informatičke opreme te drugih uredskih poslova.   

 

Azija - Kina

 

Šangajsko Sveučilište za treću životnu dob broji preko 10 000 polaznika što je jednako kao i manja studentska sveučilišta u Kini. Programi se većinom baziraju na sviranju glazbenih instrumenata, pjevanju te čitanju na engleskom jeziku. Na sveučilištu se održava više od 90 programa dnevno koje pohađaju ljudi od 50 do 80 godine. Potražnja za mjestom u određenom programu je toliko velika da se potencijalni polaznici evidentiraju na liste čekanja. Ravnatelj Šangajskog Sveučilišta široku potražnju vidi u činjenici da je sve više visokoobrazovanih ljudi u Kini koji svoje potrebe ne mogu zadovoljiti svakodnevnim umirovljeničkim aktivnostima. Također, 2015. godine više od 222 miliona Kineza imalo je preko 60 godina stoga nije niti čudno što su liste čekanja dugačke. Cijena programa za jedan semestar iznosi u prosjeku od 20$ do 40$ što je puno pristupačnije od privatnih satova.  

 

 

LITERATURA

1. Ali Ahmad, B., Boer, J. (2015). Comparison between the French Model and the British Model –AIUTA Working paper No. 7.Preuzeto 25.04.2019. sa: https://udc.edu.br/pdf/Paper7.pdf
2. Baketa, N. (2012). Europeizacija obrazovanja odraslih u Hrvatskoj. Andragoški glasnik, 16, 1, 55-67.
3. Baltes, P. D.,  Staudinger, U. M. (2000). Wisdom: A metaheuristic (pragmatic) to orchestrate mind and virtue toward excellence. American Psychologist, 55, 122-136.
4. Bračun Sova, R. (2010). Muzeji, cjeloživotno učenje i obrazovanje osoba treće životne dobi. Informatica museologica, 41, 1-4, 127-130.
5. Crnković, S., Budiselić Bistrović, A., Pogarčić, I. (2010). Informacijsko-komunikacijske tehnologije i treća životna dob. U: Matijević, M., Žiljak, T. (Ur.) Neformalno obrazovanje i informalno učenje odraslih, 229-235. Zagreb: URIHO–Tisak.
6. Čurin, J. (2008). Sveučilište za treću životnu dob–primjer modela cjeloživotnog učenja u praksi. Andragoški glasnik, 12(29), 149-161.
7. Čurin, J. (2010). Specifičnosti poučavanja osoba treće životne dobi: podsjetnik za nastavnike. Andragoški glasnik: Glasilo Hrvatskog andragoškog društva, 14(1(24), 73-79.
8. Čurin, J. (2012). U zemlji znanja seniori doista žele učiti. Andragoški glasnik: Glasilo Hrvatskog andragoškog društva, 16(2(29), 143-153.
9. Čurin, J. (2018). Sveučilište za treću životnu dob Pučkog otvorenog učilišta Zagreb: 26 godina kontinuiteta u obrazovanju seniora u Hrvatskoj. Andragoški glasnik, 22 (1) 27-38.

 

10. Dokl, U. (2009). Analiza socialnega kapitala na Univerzi za tretje življensko obdobje. Diplomsko delo. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta.
11. Escuder-Mollón, P., & Manuel, S. C. (Eds.). (2014). Education and quality of life of senior citizens. Publicacions de la Universitat Jaume I.
12. Findeisen, D. (2009). Izobraževanje starejših odraslih in pomen njihovega izobraževanja za njih same ter družbo. Andragoška spoznanja, 15 (3), 12-21.
13. Gobo, A. (2011). Sveučilišta za treću životnu dob u Italiji. Andragoški glasnik: Glasilo Hrvatskog andragoškog društva, 15(1.(26), 73-87.
14. Gorše, V.(2015). Sveučilište za treću životnu dob. Završni rad. Rijeka: Sveučilište u Rijeci,    Filozoski    fakultet,    Odsjek    za    pedagogiju.    Preuzeto    24.04.2019.    sa: https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffri%3A287
15. Hebestreit, L. K. (2006). An evaluation of the role of the University of the third age in the provision of lifelong learning. Doktorska disertacija. Preuzeto 2.1.2019. sa: https://core.ac.uk/download/pdf/43164971.pdf
16. Hrapkova, N. (2010). Studies As a Prevention of Social Isolation For Elderly People. Andragoški glasnik: Glasilo Hrvatskog andragoškog društva, 14(1.(24), 42-42.
17. Jamieson, A., Miller, A., Stafford, J. (1998). Education in a life course perspective: continuities and discontinuities. Education and ageing, 13 (3), 213-228. Preuzeto 2.1.2019. sa: http://citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/download?doi=10.1.1.195.4772&rep=r…
18. Kump, S., Jelenc Krašovec, S. (2007). Education: a possibility for empowering older adults. International Journal of Lifelong Education, 26, 6, 635-649.
19. Mrkonjić, A., Vican, D. (2005). Edukacijske implikacije ljudi treće dobi. Sociopedagoške teme: socipedagogijske aktualnosti odnosa obrazovanja i društva, demokratizacija obrazovanja i odgojnih vrijednosti, U: Miliša, Z., Mrkonjić, A. Rijeka: Digital point, str. 39-56.
20. Nenadić-Tabak, Ž. (2004). Mogu li osobe starije životne dobi uspješno učiti? Napredak, 145 (2), 207-212.
21. Pastuović, N. (1999). Edukologija. Zagreb: Znamen.
22. Rezolucija Europskog parlamenta B8-0870/2015 (2015). Preuzeto 27.04.2019. sa: http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/B-8-2015-0870_HR.html
23. Rijeka u kojoj i stariji plivaju uzvodno: strategija zdravog starenja u Rijeci 2009-2013. Preuzeto 25.03.2019. s: https://www.rijeka.hr/wp-content/uploads/2016/05/Rijeka-u-kojoj-i-stari… , (posjećeno 30.03.2019.)
24. Spajić-Vrkaš, V., Vrban, I., Rusac, S. (2013). Prava osoba starije životne dobi: Pilot-istraživanje. Zagreb: Zaklada „Zajednički put“.
25. Stankov, G.(2017). Overcoming ageism through education for the third age. Preuzeto 27.12.2018. sa: https://www.academia.edu/33452732/Overcoming_Ageism_through_education_for_the_Third_age
26. Strategija obrazovanja odraslih (2007). Vlada Republike Hrvatske. Preuzeto 24.03.2019 sa: http://novebojeznanja.hr/UserDocsImages/Dokumenti%20i%20publikacije/Dokumenti%20i%20publikacije%20referirani%20u%20SOZT-u%20(popis%201)/010c%20136%20Strategija%20obrazovanja%20odraslih.pdf
27. Swindell, R., Thompson, J. (1995). An International Perspective of the University of the Third Age. Preuzeto 4.1.2019. sa: https://www.u3aonline.org.au/sites/default/files/1995_swindell_thompson_international_u3a_1.pdf
28. Šantej, A. (2003). Slovenska univerza za tretje življenjsko obdobje skozi svojih dvajset let. Kakovostna starost, 6 (4) 18–24.
29. Špan, M. (1994). Treća životna dob. Priručnik za obrazovanje starijih ljudi. Otvoreno sveučilište, Zagreb
30. Špan, M. (2000). Obrazovanje starijih ljudi. Tajna dugovječnosti. Pučko otvoreno učilište Zagreb, Zagreb.
31. Špan, M. (2006). Stariji ljudi i cjeloživotno obrazovanje. Andragoški glasnik, 10, 1(16), str. 7-18.
32. Špan, M., Čurin, J. (1999). Treća životna dob i obrazovanje u Hrvatskoj. Obrazovanje odraslih: časopis za obrazovanje odraslih i kulturu, 43 (1/4),  45-54.
33. Tournier, P. (1980). Učimo starjeti. Biblioteka “Oko tri ujutro”, Zagreb.
34. UTZO. Poročilo Slovenske univerze za tretje življensko obdobje, združenja za izobraževanje in družbeno vključenost za leto 2017. Preuzeto 23.02.2019.)sa: http://www.utzo.si/o-nas/kljucni-dokumenti
35. Zovko, A., Smojver Ažić, S., Gorše V. (2016). Sveučilište za treću životnu dob. Komu treba obrazovanje odraslih? Zbornik radova 7. Međunarodne konferencije o obrazovanju odraslih Who needs adult education? Book of proceedings of the 7th International conference on adult education. Zagreb/Vodice 26.-28. rujna 2016., U: Matijević, M., Žiljak, T. Zagreb: Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, 160-169.
36. Zver, T. (2008). Primerjalna analiza izobraževanja starejših odraslih na univerzah za tretje življensko obdobje. Diplomsko delo. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta.