Preuzeto i prevedeno sa EPALE bloga.

Autorka teksta: Ivana Krsmanović

Pod pritiskom: Koliko smo meta-obrazovani?

Sticanje meta-vještina kod odraslih učenika

Kada je TED Talks davne 2006. godine prvi put emitovao edukativni video ser Kena Robinsona pod nazivom ,,Da li škole ubijaju kreativnost?” vjerovatno niko nije očekivao da će skočiti do fantastičnih 72 miliona pregleda samo na TED kanalu, što ga čini najgledanijim TED govorom svih vremena. Ser Robinson, inspirativni stručnjak za obrazovanje i guru kreativnosti, brzo je postao viralan svojom duhovitom i dubokom razradom o tome kako škole, nažalost, ne uspijevaju da njeguju kreativnost kod djece. Usred mnogih pronicljivih zapažanja koje je iznio, ser Robinson je strastveno potvrdio da obrazujemo djecu za budućnost uprkos tome što niko ne zna kako će budućnost izgledati, usput tvrdeći da obrazovanje teško može da se nosi sa nepredvidivošću onoga što će se tek dogoditi. Bez obzira na apsurdnost pretpostavke da ,,obrazovanje treba da nas povede u ovu budućnost koju ne možemo da pojmimo” čini se da obrazovni sistemi širom svijeta postaju jači i održiviji nego ikada. Zaista, to kako će se obrazovni sistemi nositi sa onim što budućnost donosi u smislu mogućnosti zapošljavanja učenika  predstavljat će odlučujući faktor koji bi mogao da odredi krhkost i disruptivnost sistema, s jedne strane, ili obećanje njenog daljeg tehnološkog ubrzanja, s druge. Odrasli učenici, kao najveća zajednica učenika na svijetu, navodno uglavnom propuštaju čarobnjaštvo visoke tehnologije i sigurno će snositi veći teret onoga što dolazi u ovim neizvjesnim vremenima.

Neka od ključnih pitanja u digitalnoj tranziciji obrazovanja odraslih uspješno su obrađena na EPALE međunarodnoj konferenciji koja je nedavno održana u Turskoj (21-22. mart 2022.). Izvučeno je nekoliko zaključaka koji se tiču budućnosti obrazovanja odraslih, od kojih je jedan bio kako implementirati Metaverzum koncept u opštu nastavnu praksu u obrazovanju odraslih. Sam prefiks meta je izveden iz grčkog kako bi označio kvalitet nečega što je ,,sveobuhvatnije” ili ,,transcendentno” ili, češće, epistemološki, znači „samoreferencijalno““, kao, na primjer, u metapodacima (podaci o podacima). Međutim, iako je nastao 1992. godine kao hibridni koncept ,,meta” i ,,univerzum” , Metaverzum je postao globalno popularan 2021. godine promjenom naziva kompanije Mike-a Zuckerberg-a sa Facebook na Meta Platforms. S obzirom da smo sa pandemijom COVID-19 svi iskusili nagli prelazak na e-okruženje u obrazovanju i poslovanju, Meta je postala popularna riječ koja se koristi da obuhvati široku mrežu različitih 3D virtuelnih svijetova fokusiranih na svrhe društvene povezanosti.

Kao što su istakli sjajni govornici i panelisti na EPALE konferenciji, snažan svijet Metaverzuma je ono što edukatori odraslih treba da usvoje u svojim redovnim nastavnim praksama kako odrasli učenici ne bi imali osjećaj da zaostaju. Sa kvantnim skokom koji je donijela Industrija 4. 0, a koji je napravio revoluciju u načinu na koji kompanije proizvode i prodaju svoje proizvode, jaz između obrazovanja i svijeta kakav poznajemo postaće sve veći i biće ga vremenom sve teže premostiti. Da bismo obezbijedili usavršavanje i zapošljivost odraslih, mi, edukatori odraslih, moramo sistematski da gradimo sposobnost učenika da odgovori na trajnu promjenu u društvu i privredi i da pokrene značajniju društvenu promjenu, a isto se mora sprovesti kao kolektivna transformacija. U tom kontekstu, možda govorimo o neophodnosti da učenici stiču meta-vještine u okviru meta-obrazovanja, sve usmjereno ka njegovanju raznovrsnijih i praktičnijih obrazovnih programa koji bi nagnali odrasle učenike da koriste digitalnu tranziciju u svoju korist. Jedan od izazova takvog koncepta može biti kako povećati i kultivisati Društveno prisustvo učenika u e-okruženju (emocionalna i socijalna interakcija i povezanost) na taj način da se učenici ne osjećaju kao da su zaglavljeni u distopijskom prostoru. Da bi se spriječilo ono što bih nazvala ,,obrazovna klaustrofobija” - stanje učenika koji doživljavaju obrazovni proces kao bezvrijedan ili ograničen u smislu omogućavanja njihovog potpunog ličnog i društvenog razvoja - način razmišljanja i učenika i edukatora mora da bude usmjeren ka ovladavanju Metaverzuma i njegovanju društvenog prisustva za izgradnju uspješnih zajednica za online učenje. Prema tome, Metaverzum kao pristup podučavanju mogli bi nazvati dimenzijom sa ogromnim transformativnim potencijalom, shvaćenom, u Deridovim terminima, kao ,,učešće”, a ne kao ,,pripadanje” opštem obrazovnom okviru, uvedenom kako bi se omogućile efikasne obrazovne putanje i relevantnost u životima učenika u modernom ili budućem društvu uopšte.

Konačno, iz perspektive Metaverzuma, savremeno obrazovanje odraslih može se posmatrati kao nastavni brikolaž, projekat ,,uradi sam” u okviru većeg obima raznovrsnih e-resursa, dizajn pomoću kog se kreiraju novi obrazovni profili i identiteti, uzimajući iz dominantne kulture ono što je zgodno i dostupno, da bi se obezbijedilo svježe, svrsishodno značenje. S obzirom na to da se smatra da su odrasli učenici u ,,procesu tranzicije”, te da dolaze iz različitih obrazovnih i kulturnih sredina sa različitim radnim iskustvom, nepridržavanje tradicionalnom obrascu obrazovanja moglo bi većini da probudi osjećaj da su već prošli kroz nešto slično. Međutim, budući da su njihova očekivanja od obrazovanja veća od očekivanja tradicionalnog učenika, vrši se veći pritisak na edukatore odraslih da daju smislena uputstva u okviru koncepta Metverzuma. A pritisak je dobra stvar, jer ,,diamonds are made under pressure”.