Socijalna ukjučenost starijeg stanovništva i međugeneracijsko učenje
Stopa starijeg stanovništva je danas je u značajnom porastu, što je rezultat, naučnih, tehnoloških I medicinskih dostignuća.
Starost je period u kojem iskustva i mudrost stečena tokom života dostižu najviši nivo. Međutim, u nekim društvima, pa i našem starost može izazvati velike poteškoće u samostalnom životu. Čak i predrasude prema starijima i nepovoljni životni uslovi mogu dovesti do „diskriminacije starijih osoba“. Potrebno je stvoriti društvo koje će prihvatiti starije osobe koje svakako mogu dati veliki doprinos društvu, upravo zbog njihove mudrosti i iskustva.
Prosječni životni vijek neprestano se povećava i sve je više ljudi koji mogu da nastave da aktivno učestvuju u društvu, čak i nakon odlaska u penziju. Kako bi društvo omogućilo starijim licima da aktivno učestvuju u društvenom životu, potrebno je mijenjati određene politike koje se odnose na stara lica.
Potrebno je:
- U što većoj mjeri podržati zdrav i nezavistan život
- Jačati međugeneracijsku solidarnost
- Osigurati usluge njege i volontiranja
- Osnažiti starije osobe da koriste digitalne tehnologije.
Potrebno je stalno preispitivanje i revidiranje ekonomske i socijalne politike u društvu, kako bi se starija lica lakše nosila sa svim društvenim tokovima i promjenama.
S obzirom da ni Crnu Goru, kao ni mnoge države iz okruženja nije zaobišla ubrzana demografska tranzicija, koja je mnogo uticala na status “porodice” i njenu tradicionalnu ulogu, što se negativno odrazilo i na starije osobe.
Brzi tempo razvoja tehnologije povećava zahtjeve društvima širom svijeta. Jako veliki broj starijih lica imaju ograničene ili nikakve digitalne vještine, te im je veoma teško da postignu punu uključenost u društvu.
Digitalne vještine su ključne za održavanje integracije u društvo, te je iz tog razloga potrebno starim licim omogućiti da se dodatno edukuju u toj oblasti, kao bi na lakši način omogućili punu integraciju u društvo.
Prilike za cjeloživotno učenje pružaju mogućnosti starijim ljudima da steknu nove vještine i povećaju zapošljivost. Učenje odraslih važan je element politike cjeloživotnog učenja Evropske unije.
Kod nas je slabo zastupljeno međugeneracijsko učenje, iako bi takav način učenja dao zapažene rezultate, kada je u pitanju učenje starijih lica, posebno u oblasti IKT-a.
Nakon odlaska u penziju, stariji ljudi imaju više vremena za druge aktivnosti koje nisu povezane s radom, pa ih s toga treba podsticati za učenje novih IKT vještina. Predavač bi trebao posjedovati specifične vještine i kompetencije u radu sa starijim osobama. Osnovni zahtjevi su međuljudske vještine, spremnost za rad sa starijim osobama, strpljenje, razumijevanje i saosjećanje. Pomenute vještine su isprepletene sa određenim kompetencijama: pedagoškim kompetencijama, kompetencijama u radu sa starijim osobama, kao i iskustvom u obuci u digitalnim vještinama i razumijevanju tehnologije.
U dosadašnjoj praksi stariji preferiraju druge starije da ih podučavaju i rade sa njima pojedinačno ili u grupama. Međutim, primjena međugeneracijskog pristupa im je privlačna kada realizuju neke pomenute aktivnosti, kao što su IKT obuke. Smatram da će se povećati potreba za međugeneracijskim pristupom, jer ovaj pristup udovoljava nizu individualnih potreba povezanih s korištenjem pametnih telefona, računara i sl.
Olivera Marković, prof. pedagogije
