Blog
Blog

Inkluzivna društvena promjena za održivost i pravičnost

“To što dugo nisam čula uticalo je na mene i moj izraz. Iako imam taj nedostatak, na nekim poljima on to nije. "" Ksenija Đurković

Šta su za nas prepreke, šta su za nas posebne potrebe? Da l ismo mi inkluzivno društvo? Pitanja koja moraju predstavaljati polaznu osnovu za građenje inkluzivnog pojedinca i inkluzivnog društvo. Kao stručni saradnik koji je imao priliku da radi i odrasta uz Kseniju, slatku odraslu djevojčicu koja je sebe i svoj svijet bila uskraćena da predstavi kroz riječi, ali ne i kroz crteže i umjetnički izraz. Danas posmatrajući njen rad i napredak, njeno odrstanje, srce bude mirno i puno. Ksenija je uvijek isticala svoja najbolja znanja, i zapravo je zrelo donijela odluku šta želi da bude kada odraste. Svoje najbolje je pretočila u svoj životni poziv, a ono što joj želim punog srca jeste uspjeh u svom pravom izboru. U nastavku prenosim članak o mladoj dizajnerki, nekadašnjoj učenici moje škole, koja je pravi primjer kako svoja najbolja znanja i vještine unaprijediti i postati samostalan, ona je primjer inkluzivne održivosti i pravičnosti..

„ Nikšićanka Ksenija Đurković je student modnog dizajna na Fakultetu za multimedije i dizajn na UDG u Podgorici. Na posljednjem izdanju Crnogorske nedjelje mode Mercedes-Benz & Master Fashion Week Mne, zajedno sa koleginicama predstavila je neke od svojih kreacija. Ksenija ima problem sa sluhom, što je nije spriječilo da ulaže u sebe i u svoj talenat. Naprotiv, zbog tog nedostatka naučila je da bude istrajna i da se bori za ono što želi. Još u djetinjstvu je shvatila da su dizajniranje i moda ono što bi moglo biti njen životni put. “Još kao mala, kada nijesam umjela da objasnim šta želim, šta mi treba, crtanjem sam to objašnjavala. Crtanje sam koristila kao zajednički jezik. Uvijek sam vrlo dobro opažala detalje te moji crteži uglavnom nijesu ličili na crteže mojih vršnjaka. Moj talenat su prepoznali i podržali moji roditelji i nastavnici. Najčešća tema crteža su bile ljudske figure, kao svaka djevojčica voljela sam lutkice i tako sam počela da kreiram za njih. Pošto je crtanje postalo moj hobi, pomislila sam kako bi bilo lijepo baviti se time. Uz pomoć porodice, saznala sam da postoji smjer Modni dizajn na Fakultetu za dizajn i multimediju u Podgorici, i uz malo sreće uspjela sam da se upišem na isti.”

Ksenija je jedna od studentkinja koje su predstavile svoje modele na Nedjelji mode. To je za nju bila velika obaveza, ali i odgovornost. “Profesorica Ana Vasiljević odabrala je mene i moje koleginice da predstavimo neke od svojih kreacija na Fashion weeku. Čitav taj događaj budio je u meni različite emocije: tremu, zadovoljstvo, uzbuđenost, stres, ali uz nesebičnu podršku koleginica sa smjera, snalazila sam se. Ohrabruju me. Imam njihovu veliku pomoć, najčešće kada nešto nijesam razumjela, tu su da mi pojasne. Moje pojavljivanje na Nedjelji mode je velika odgovornost, jer nisam predstavila samo sebe i svoj rad, već smo učestvovale kao tim, a sve smo predstavnice našeg smjera na fakultetu.” Svaki dizajner ima neku autentičnost. Interesovalo nas je šta je Ksenijina prepoznatljivost i šta je inspiriše. “Tek sam na početku dizajnerskog puta. Tražim se, radim na svom stilu, a mislim da mi najviše leži kratka, uska haljina. Kada pogledam svoje radove sa početka godine i sada, vidim da sam dosta napredovala i da se i stil i inspiracija mijenjaju sa novim zadacima. Moram da napomenem, predavanja i stručnost prof. Ane Vasiljević su nešto što mi mnogo znači i što mi pomaže za razvijanje i ideja i kreativnosti i inspiracije”, objašnjava Ksenija, koja posebno posebno voli rad dizajnera kao što su Alexander McQueen, Stefano Gabbana i Valentin Yudashkin.

To što ne čuje Kseniju nije spriječilo da ulaže u sebe i u svoj talenat, što zapravo dokazuje da prepreka nema kada se nešto voli i želi. “Oduvijek sam stvari radila na svoj način. Svakako da je to što dugo nisam čula uticalo na mene i moj izraz. Iako imam taj nedostatak, na nekim poljima on to nije. Zbog njega sam naučila da budem istrajna i da se borim i tražim ono što želim. Nekad kroz potrebu, nekad kroz želju, a onda kroz hobi sam razvijala svoj talenat. Prepreke postoje, za mene, kao i za sve druge. Trudom, upornošću se prebrode. Moja porodica mi je velika podrška. Tokom čitavog mog školovanja velika podrška su mi bili i učiteljica, nastavnici, profesori i asistenti. Svi su imali za mene razumijevanja, gurali me da budem što bolja. Ali, moja najveća podrška, moj najveći kritičar i savjetnik je moja sestra”, kaže mlada dizajnerka.“

Autor teksta: gracija.me / Mirjana Popović

Login (0)

Prijavite se ili Registrujte da biste postavljali komentare.

Želite drugi jezik?

Ovaj dokument je dostupan i na drugim jezicima. Odaberite jedan od njih u nastavku.
Switch Language

Want to write a blog post ?

Don't hesitate to do so! Click the link below and start posting a new article!

Najnovije diskusije

Kakav je opis posla za menadžera centra za obrazovanje odraslih?

Pusto je na vrhu centra za obrazovanje odraslih. Ovaj osjećaj nije formulisan u opisu posla za mjesto menadžera centra za obrazovanje odraslih.
Ovo je poziv da podijelite opis vašeg posla - bez obzira na format - i poziv da podijelite osjećanja o usamljenosti, ili drugima, u vrhu centra za obrazovanje odraslih.

More