Blog
Blog

EEPALE intervju Thorsten Kreissig/Teekay: Umjetnost kao sila za društvene promjene

Umjetnost i kreativnost, kao pristup svijetu koji nije isključivo namjenski vođen, ključni su za rješavanje današnjih problema.

Umjetnost i kreativnost, kao pristup svijetu koji nije isključivo namjenski vođen, ključni su za rješavanje današnjih problema.

Razgovarali smo sa višestrukim umjetnikom Thorstenom Kreissigom, poznatim i kao TeeKay, kao dio EPALE-ovog fokusa na umjetnost i kulturu. U intervjuu, Teekay pruža značajan uvid u svoj umjetnički rad. On govori o svojim trenutnim projektima o AI i klimatskim promjenama, uticaju koji umjetnost može imati na društvenu koheziju i kako kultura i umjetnost promovišu cjeloživotno učenje.


 

Vi ste režiser, koreograf i kreativni um brojnih događaja i projekata. Za početak, da li biste nam mogli reći nešto o vašem radu i trenutnim projektima?

Naravno, i hvala na intervjuu. Moje okruženje je pozorište i dugo sam radio isključivo u toj oblasti. Onda sam studirao psihologiju i naknadno uradio mnogo projekata fokusiranih na učešće.

Veliki sam obožavatelj interakcije među ljudima, što je zapravo glavna snaga pozorišta. U posljednje dvije godine pozorište se moralo suočiti sa ogromnim izazovom koji je postavila pandemija koronavirusa. U mom slučaju, morao sam da napustim svoje uobičajene aktivnosti i fokusiram se mnogo više na projekte zasnovane na digitalnoj saradnji. Iskoristio sam priliku i razvio glavni i dodatni avanturistički trag koji je doveo do mnogih uzbudljivih, neobičnih, novih umjetničkih puteva.

Govorite o novim dešavanjima i kako ste morali da reagujete drugačije. Mnogi vaši projekti se takođe bave vještačkom inteligencijom (AI). Da li je to takođe povezano sa ovim novim stazama? Jeste li zašli malo dublje u ovo polje?

AI je jedna od mnogih tema kojom sam počeo da se bavim u posljednje tri godine. Imao sam sreće jer je, nakon kursa o AI koji sam pohađao u Italiji, Univerzitet u Luksemburgu održao tender u potrazi za partnerima za saradnju na pripremi Evropske prijestonice kulture 2022. koja se održava u gradu Eschu na jugu Luksemburga. Univerzitet i njegov odsjek za AI tražili su umjetnike zainteresovane da se bave ovom temom. Onlajn kursevi doveli su do stvaranja uzbudljivog tima koji kolektivno sprovodi umjetničke projekte u vezi sa AI.

Jedan od naših projekata je Singularnost 42, koji ispituje ljudsko razumijevanje inteligencije i interakciju sa okolinom.

Radim na još jednom projektu u vezi sa AI. Zove se DEUS-XMACHINA. On ispituje kontroverznu ideju da će vještačka inteligencija jednog dana biti superiornija od ljudske inteligencije. Za ovaj projekat ćemo razvijati chatbot koji može da razgovara sa ljudima o pitanjima u vezi s vjerom na veoma visokom filozofskom i teološkom nivou.

Vaši projekti se takođe bave drugim temama relevantnim za društvo. U kojoj mjeri vidite umjetnost kao socijalnu silu u našem društvu i koju ulogu ona igra?

Ranije je moj pozorišni rad prvenstveno imao pristup „odozgo prema dolje“, uključujući malu interakciju. Međutim, 2007. godine započeo sam da izrađujem mnogo projekata za javne prostore. Ideja da kultura može pomoći u stvaranju identiteta grada je uzbudljiva. Trenutno to radim na malom obimu u gradu u Ostwestfalen-Lippe. Nekoliko decenija do 1950-ih godina, grad je izvodio istorijsku predstavu koju su kreirali njeni građani. Sada je cilj iskoristiti tu tradiciju izvođenja i ažurirati komad, umjesto održati jednostavnu istorijsku predstavu. To radimo ne koristeći veliku pozornicu već kroz male pozorišne intervencije u gradu.

Kada varoš ili grad uspije da uključi sve grupe iz već postojeće društvene mreže u umjetnički projekat - projekat koji se takođe bavi identitetom regiona - tada se mogu dogoditi zaista sjajni procesi.

Predstave u koje su uključeni mnogi građani su takođe jedna od najboljih platformi za promociju dijaloga o drugim nivoima društva. Tada su svi zaista obuhvaćeni, posebno ako je predstava kolektivno napisana.

Uopšteno govoreći, kako mislite da holistički pogled na kreativnost i umjetnost promoviše cjeloživotno učenje?

Umjetnost i kreativnost, kao pristup svijetu, idejama i projektima koji nisu isključivo namjenski vođeni, igraju zaista ključnu ulogu u rješavanju današnjih problema. Postoji koncept 4K: kreativnost, komunikacija, kolaboracija i kritičko mišljenje. U stvari, 4K je dio šireg obrazovnog kanona u posljednjih 20 godina i neki aspekti su već veoma dobro sprovedeni u školama. Međutim, oni su takođe veoma važni u obrazovanju odraslih. Odraslima koji su odrastali u starom školskom sistemu često je teško da promijene svoj način razmišljanja.

Kreativnost ne podrazumijeva tradicionalne stvari poput, „Oh, naslikao/la sam sliku“, „Oh, napisao/la sam pjesmu“, „Oh, smislio/la sam melodiju“. Na mnogo fundamentalnijem nivou, kreativnost je prilika da istražite pojedinačne aspekte problema ili izazova i pronađete rješenje koje ne slijedi samo ustaljeni recept. To znači razmišljati izvan okvira, odvojiti se od rutine.

Glavni rizik od rutine je taj što se često ne podudara sa trenutnom situacijom. Živimo u svijetu koji je podvrgnut ogromnim promjenama i neprestano se moramo prilagođavati kao pojedinci, male grupe, porodice, škole i univerziteti - i, naravno, kao kompletno društvo.

Vaši projekti se takođe bave klimatskim promjenama. Kako to radite? Imate li neke trenutne projekte koji se bave tom temom?

Jedan od projekata koji je rezultat moje pozicije predavača na Muzičkom univerzitetu u Mannheimu je Koloratura za klimu. Pozorišta takođe moraju početi da razmišljaju o tome koliko su održive njihove produkcije. Postoji vrlo malo opera ili mjuzikala koji se bave klimatskim promjenama.

Sada počinjemo da se pitamo kako možemo da uzmemo stari repertoar i postavimo ga u klimatski kontekst, tako da izvedbe ne predstavljaju oblik bjekstva u smislu: „Sada gledamo savršeni svijet i vidimo operu na isti način na koji smo to radili prije 30 ili 40 godina“. Umjesto toga, želimo da ispitamo sve naše kulturne proizvode u kontekstu klimatskih promjena.

Uvijek sam smatrao da je važno istražiti priče i radove na bazi predstave kako bi se osiguralo da umjesto da nas uljuljkaju u iluzorni osjećaj savršenog svijeta, oni nas izazivaju i tjeraju da razmišljamo.

Što sam stariji, više posmatram svoje djelo i aktivnosti na ovaj način i pokušavam da uključim ovaj provokativni element i otpor u svoje obrazovne projekte.

Nekada sam na umjetnost i obrazovanje gledao kao na dvije odvojene stvari. Sada se one sve više preklapaju jer oba područja govore o tome kako pomažemo ljudima da se promijene. Kako ohrabriti ljude da uče, razvijaju dodatne kapacitete i sarađuju sa drugima? I to nas vraća na 4K. Mi komuniciramo, kritički mislimo, kolaboriramo sa drugima i to činimo na najkreativniji mogući način kako bismo riješili probleme.

Ovo preklapanje između obrazovanja i kulture je u stvari nešto što me sve više fascinira i nadahnjuje i još više se trudim da prenesem nešto iz jednog svijeta u drugi.

Posljednje pitanje: Kako biste voljeli da sektor umjetnosti i kulture izgledaju u budućnosti?

To je, naravno, izuzetno zanimljivo pitanje. Pozorišni sektor, naročito, veoma je zapostavljen posljednje dvije godine zbog koronavirusa. Zaista bih volio da kultura postane suštinska komponenta ljudskog društva i da kulturni  i obrazovni vaučeri omoguće ljudima koji su finansijski ugroženi da idu u pozorište i upoznaju nove mogućnosti. Želim da dožive magiju pozorišta, predivan svijet muzeja i da se takva iskustva smatraju osnovnim pravima građana.

Takođe mislim da je veoma važno da ne isključujemo bilo koju grupu u društvu i da se kultura odvija na svim nivoima, uključujući naizgled one jednostavne.

Zapravo, sportska udruženja predstavljaju jedan zanimljiv oblik saradnje. Dosežu do mnogih grupa stanovništva da se na prvi pogled čini da su uklonjeni iz kulture. Postoje nevjerovatne mogućnosti za uključivanje kulture u sport. Često sam radio sa raznim saveznim državnim sportskim udruženjima.

Mislim da bi u velikoj mjeri koristilo socijalnoj koheziji kada bi političari uložili mnogo više novca u kulturne projekte. Isto tako, ljudi koji rade u institucijama „visoke kulture“ moraju biti svjesniji da ne možete samo da sjedite u hramu kulture i čekate da ljudi dolaze k vama; umjesto toga, možete i morate da dođete do ljudi na mnogim različitim lokacijama.

Postoji toliko mnogo načina za sprovođenje projekata zasnovanih na kooperativnosti: između različitih institucija, između sportskih udruženja i muzeja, između škola i muzeja, između univerziteta i Evropske prijestonice kulture, kao što se trenutno događa u Luksemburgu.

Mogući su brojni oblici povezanosti. Što su takve veze i susreti pristupačniji i na što više jezika su dostupni, to će naše društvo biti tolerantnije, otvorenije, raznovrsnije i srećnije.

Otvoreno i transparentno društvo je, naravno, takođe mnogo spremnije da se bavi jednim od najvećih problema sa kojima se trenutno suočava - klimatskim izazovom - na mnogim različitim nivoima.

Živimo u dramatičnim vremenima i što više gledamo izvan naših uskih horizonata i sarađujemo sa drugima, uživaćemo veći kvalitet života sada i u budućnosti.

Više informacija o TeeKayu i njegovim projektima možete pronaći ovdje: https://kreissig.net/

https://epale.ec.europa.eu/en/blog/should-education-strengthen-or-challenge-our-identity

 

 

Interview TeeKay

Login (2)
Themes addressed

Prijavite se ili Registrujte da biste postavljali komentare.

Želite drugi jezik?

Ovaj dokument je dostupan i na drugim jezicima. Odaberite jedan od njih u nastavku.
Switch Language

Want to write a blog post ?

Don't hesitate to do so! Click the link below and start posting a new article!

Najnovije diskusije

Kakav je opis posla za menadžera centra za obrazovanje odraslih?

Pusto je na vrhu centra za obrazovanje odraslih. Ovaj osjećaj nije formulisan u opisu posla za mjesto menadžera centra za obrazovanje odraslih.
Ovo je poziv da podijelite opis vašeg posla - bez obzira na format - i poziv da podijelite osjećanja o usamljenosti, ili drugima, u vrhu centra za obrazovanje odraslih.

More