Nema sumnje da digitalizacija pomijera granice mogućeg i za čovjeka koji generiše dokument za distribuciju i za ljude koji će taj dokument koristiti za svoje usavršavanje. Međutim, treba napomenuti da je za ono što nudi digitalizacija potrebna osnova.

Na primjer u mehanici i matematici tabla, kreda i priča su i dalje najefikasnije sredstvo za prikaz kako nastaje i kako se razvija neki rezultat što je osnova za njegovo razumijevanje, prepoznavanje i primjenu. Tradicionalni model obrazovanja u mehanici je neophodan jer generiše broj sa kojim digitalizacija radi. Naime, informacione tehnologije zahtjevaju konkretne ulazne podatke tj. mjerne signale fizičkih veličina pretvorene u brojeve. Učenje o relacijama koje uključuju i povezuju te fizičke veličine je u domenu tradicionalnog časa i to je nezamjenjivo. Mora se znati šta se mjeri i u kom kontekstu treba posmatrati izmjereni rezultat.

Dakle, digitalizacija poboljšava jer se neke stvari danas rade drugačije i dopunjuje obrazovanje jer se danas može uraditi mnogo više ali suština ostaje nepromijenjena, a to je razumijevanje onoga što se uči.

Digitalizaciju treba postaviti u kontekst postavljanja i rješavanja problema čime se čuva njen humani karakter. Digitalizacija itekako utiče i na izbor formulacije problema kojima se nešto može ilustrovati i na izbor mogućih rješenja za izabrani problem.  

Gotovo sve institucije obrazovanja se bave sa tri ključne misije: obrazovanje, istraživanje i pružanje usluga, zato je logično postaviti i pitanje na koji dio posla profesora digitalizacija najviše utiče a koji dio ostaje netaknut. Odgovor na ovo pitanje se može naći u članku Voltera Nola, koji pravi razliku između predavača, istraživača i čiste profesure.

1. Predavač je fokusiran na svoje polaznike. Njegov zadatak je da prenese fiksiranu materiju i da se brine da to uradi na najbolji način. On uobičajeno prati udžbenik i deklarisano u kursu. Veoma važan dio njegovog posla je da polaznicima da testove i provjeri kako uče. On vodi računa šta studenti misle o njemu i predavanjima koja izvodi i dijeli sa studentima njihove brige o ocjenama.
2. Istraživač je fokusiran na otkrivanje novih rezultata. On je kreator novih znanja. Njegova noćna mora je da se zaglavi u svom istraživanju ili da sazna da je to što je našao neko već otkrio nedavno prije njega. Za njega je vrijeme prioritet pa ponekad i žuri sa svojim publikacijama.
3. Najzad, profesor je fokusiran na oblast koju predaje i sam predmet. On se dobar dio vremena bavi tom oblasti, a to ne može da prekine čak i kad dođe vrijeme za odmor. On svaki put kada ga predaje ponovo kreira predmet. Na početku kursa on ne može znati tačno kako i u kom redosledu će prenijeti materijal. On čak može tokom samog kursa i da promijeni svoje mišljenje o tome koji dio treba uključiti a koji izostaviti. On se uvijek trudi da pronađe nov pristup i bolji uvid u ono što je predmet kursa. On gotovo nikada ne ispriča kurs dva puta na isti način. Međutim, profesor je fokusiran na razumijevanje, dobijanje uvida, procjenu važnosti i organizacije prethodnih saznanja.

Jasno je da se u radu svakog nastavnika mogu prepoznati elementi ova tri tipa kako je upravo navedeno i to kod nekog neki tip više a neki manje i jasno je da su rijetki pojedinci kod kojih se prepoznaje zastupljenost sva tri istovremeno i jednako.

Digitalizacija dopunjuje i poboljšava tradicionalni model obrazovanja a ne mijenja ga jer većina nauka nije za samobrazovanje već traži organizovani prolazak kroz kurs, praiskustvo, konačno vrijeme i samostalan rad da se steknu osnove izabrane teorije. Obično se kaže da se na času uči kako se prave vrata a da polaznik sam posle časova uči kako se prave prozori. E, taj dio poslije časova, učenje kako se prave prozori digitalizacija maestralno pokriva. Dakle, poslije časova, se digitalizacijom danas može uraditi mnogo više nego ranije i to za mnogo manje vrijeme. Gugl, Jutjub, Kobson, Mathematica su servisi koje danas koristi veliki broj ljudi. (prema XXIV Skup trendovi razvoja: “Digitalizacija visokog obrazovanja”)

• Prvo, gugl može da posluži da se utvrdi da li se dobro razumiju osnovni pojmove i definicije kao i da se nađe literatura kojom se može proširiti stečeno znanje. Određeni internet servisi čine tu literaturu lako dostupnom.
• Drugo, primjeri za primjenu konkretne teorije u praksi se lakše pronalaze, s tim da se danas u primjenama ne mora ograničiti samo na jednostavne probleme. Naime, kompleksni problemi se mogu rješavati primjenom novih softverskih alata koji zaobilaze teškoće analitičkotehničke prirode.
• Treće, savremene inženjerske konstrukcije danas kao nikada prije zahtjevaju opsežna testiranja i argumentaciju o valjanosti rješenja.

Digitalizacija značajno olakšava rješavanje problema mobilnosti polaznika, prakse i kasnije zaposlenja jer se lakše prepoznaju ustanove i kompanije u kojima je moguće nastaviti obrazovanje i rad. Digitalizacija sigurno minimizira vrijeme potrebno za sve usputne aktivnosti i tako oslobađa vrijeme koje polaznik može da posveti kreativnom radu.