chevron-down chevron-left chevron-right chevron-up home circle comment double-caret-left double-caret-right like like2 twitter epale-arrow-up text-bubble cloud stop caret-down caret-up caret-left caret-right file-text

EPALE

e-Platforma za obrazovanje odraslih u Europi

 
 

Blog

Uključenost u obrazovanju odraslih – gdje je tu strast? -Peter Brandt

29/12/2017
by Ognjen Piljek Žiljak
Jezik: HR

Kao roditelji, učenici, učitelji ili jednostavno osobe zainteresirane za javni diskurs možemo vidjeti kako se u Njemačkoj strastveno ili često čvrsto ideološki svađa o uključenosti. Pri tome se gotovo uvijek radi o školi te pitanjima oblikovanja zajedničke nastave djece s invaliditetom i bez njega. Polazna točka je uvijek UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom te iz nje izvedeno pravo osoba s invaliditetom. Debata ima mnogo razina: radi se o odredbama o jednakosti i pravednosti kao i o novcu ili profesionalnosti u ophođenju s invaliditetom. Posebice se škole za učenike s posebnim potrebama nalaze pod legitimnim povećanim pritiskom, a pravo tumačenja pitanja integracije i školovanja osoba s invaliditetom su zaslužile dugogodišnjim bavljenjem posebnom pedagogijom. Nastaju ljuta protivništva između zagovornika i protivnika uključenosti – i to između škola za učenike s posebnim potrebama, između nastavnog osoblja, često i između roditelja, koji iz različitih razloga strahuju od diskriminacije svoje djece. Konflikti sežu i u programe stranaka.  

Gdje je ta diskusija po pitanju obrazovanja odraslih? Prvo treba napomenuti da se izvedena prava iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom odnose i na odrasle osobe te se na taj način mogu primijeniti na strukture sudjelovanja u obrazovanju odraslih. Ipak je rasprava o toj temi začuđujuće tiha. Za to postoje mnogi razlozi kojima bih htio ući u trag. Ovaj popis sigurno nije potpun te se slobodno može proširiti.

Razlog 1: Zbog obveznog se školovanja pitanje kako se isto može primijeniti za osobe s invaliditetom na idealan način nužno nalazi na dnevnom planu. To nije slučaj kod obrazovanja odraslih koje slovi kao dobrovoljno područje sve dok ne postoji obvezno školovanje odraslih. O učenju u odrasloj dobi se raspravlja s manje strasti negoli o obrazovanju djece za čiju su budućnost odgovorni skrbnici. Stoga se ne može očekivati potencijal drame poput one u području školstva.

Razlog 2: Za odrasle osobe s invaliditetom otvaraju se u današnje vrijeme vrlo individualni načini daljnjeg osposobljavanja zahvaljujući novim medijima. Ljudi s oštećenjem vida, poteškoćama u komunikaciji ili ograničenjima pokretljivosti nisu nužno ograničeni na grupne procese. Oni se ponajviše neformalno osposobljavaju dalje.

Razlog 3: Potrebe odraslih osoba s invaliditetom nailaze na relativno slabo razumijevanje kod političkih aktera. To je vidljivo na primjeru kako je teško osmisliti i provesti dostojne koncepte stanovanja i zaposlenja. Tako se politika suzdržano bavi pravima sudjelovanja osoba s invaliditetom u pogledu obrazovanja odraslih.

Razlog 4: Broj stručnjaka koji se žustro bore je malen. Nastavnici koji rade u obrazovanju odraslih čine to pretežito kao sporednu djelatnost te nisu dovoljno pripremljeni za ideološki obojeno suočavanje; dodirne točke između malog broja obrazovanih odraslih – posebnih pedagoga i područja javnih i privatnih odraslih osoba – i daljnjeg osposobljavanja su rijetke – poznate iznimke su ovdje aktivnosti Društva obrazovanja odraslih i invaliditeta (Gesellschaft Erwachsenenbildung und Behinderung [GEB]) ili inicijative angažiranih pedagoga i znanstvenika kao što je Mreža ERW-IN u Berlinu gdje nježne biljke uključivog obrazovanja odraslih tijekom trajanja projekata i dalje bujaju.

Razlog 5: U obrazovanju odraslih se diskurs o uključenosti od samog početka vodio drugačije negoli u školskom kontekstu. Tu se pokušalo širim pojmom uključenosti tematizirati o različitim vrstama poteškoća (uz invaliditet još npr. dob, migrantsko podrijetlo, dugogodišnja nezaposlenost ili nepismenost).  

To je dovelo do toga da je glas u korist osoba s invaliditetom ostao uvijek samo jedan od mnogih unutar diskursa.

Koliko god ispravno da je bilo, prema znanstvenim stajalištima, koristiti široku definiciju pojma uključenosti, toliko je i nepovoljna ta odluka bila za provedbu prava sudjelovanja osoba s invaliditetom u obrazovanju odraslih. Ustanove se mogu temeljem široke definicije pojma uključenosti stalno pozivati na to što oduvijek uspješno pružaju: integraciju migranata, integracijske mogućnosti učenja ili tečajeve opismenjivanja. Time je pritisak da se pobrinu o organizacijskim strukturama prikladnim za osobe s invaliditetom i plaćanje nedvojbeno skupog posebnog pedagoškog osoblja nedvojbeno oslabio. Pojačao bi se samo snažnim zahtijevanjem prava sudjelovanja od strane osoba na koje se odnosi.  

 

Dr. Peter Brandt je voditelj Centra za podatke i informacije (Daten- und Informationszentrum  [DIZ])  Njemačkog instituta za obrazovanje odraslih (Deutsches Instituts für Erwachsenenbildung [DIE]). Njegova područja istraživanja i rada su:

  • Publicistika pedagogije vezane uz obrazovanje odraslih
  • Razvoj profesionalizma kod osoblja u obrazovanju odraslih
  • Otvoreni pristup (Open Access)

Odgovorna redakcija novina za obrazovanje odraslih "DIE Zeitschrift für Erwachsenenbildung

Share on Facebook Share on Twitter Epale SoundCloud Share on LinkedIn