chevron-down chevron-left chevron-right chevron-up home circle comment double-caret-left double-caret-right like like2 twitter epale-arrow-up text-bubble cloud stop caret-down caret-up caret-left caret-right file-text

EPALE

e-Platforma za obrazovanje odraslih u Europi

 
 

Blog

Društveni rizici povezani s programima učenja koji se temelje na praktičnom radu

21/12/2017
by Ognjen Piljek Žiljak
Jezik: HR

Posljednjih je godina veliki naglasak stavljan na učenje koje se temelji na praktičnom radu u svim njegovim oblicima. Ovo se odnosi na strukovnu izobrazbu, stažiranje i volontiranje. Ovi oblici razvijanja vještina smatraju se važnim koracima kojima se starije osobe (ponovno) uključuju u tržište rada i u društvo.  U ovoj blog objavi raspravljam o zaključcima Studije Europskog parlamenta  u koju sam bio uključen i promišljam o jednom specifičnom aspektu  – da postoje društveni rizici povezani s nekima od programa učenja koji se temelje na praktičnom radu.

Mladi ljudi koji stupaju u radni odnos

U usporedbi s odraslim zaposlenicima koji su se već etablirali na tržištu rada, mladi ljudi su osjetljiviji na poslovne cikluse i periodične gospodarske krize iz nekoliko razloga, kao što su:

  • nedostatak radnog iskustva
  • nepotpuno obrazovanje
  • nepovoljniji ugovori o radu
  • manje kontakata u traženju posla (tj. manje društvenog kapitala)
  • manja vjerojatnost posjedovanja vještina koje poslodavci traže.

Kada mladi ljudi ne uspiju napraviti relativno brzi prijelaz na tržište rada nakon završetka njihovih studija, to može negativno utjecati na akumulaciju ljudskog, društvenog i ekonomskog kapitala koji će im pomoći u razvoju njihovih karijera; što duže traje razdoblje njihove neuključenosti u tržište rada (ili obrazovanje), to je veći rizik od društvene i ekonomske isključenosti.

Mladi ljudi sa višestrukim nepogodnostima, poput invaliditeta, bivanja migrantom i/ili niže razine stečenog obrazovanja suočavaju se s posebnim poteškoćama pri ulasku na tržište rada.   Oni mogu biti posebno izloženi riziku društvene i ekonomske isključenosti.

Učenje koje se temelji na praktičnom radu kao rješenje?

Učenje koje se temelji na praktičnom radu, i posebice strukovne izobrazbe, pripravništva/stažiranja te volontiranje mogu igrati ulogu u olakšavanju prelaska iz škole na posao. Istraživanja pokazuju da se učenje koje se temelji na praktičnom radu i u pogledu stečenih kompetencija i vještina i ishodima zapošljavanja, u obliku strukovnih izobrazbi, pripravništava/stažiranja i volontiranja predstavljaju važan korak u olakšavanju prelaska iz svijeta obrazovanja u svijet rada.

Istraživanja pokazuju da je kvaliteta učenja koje se temelji na praktičnom radu na najbolji način osigurana kada je uključena treća strana, osim učenika i tvrke (mjesto učenja). Ovo može biti pružatelj strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (obično u strukovnoj izobrazbi) ili  javna služba za zapošljavanje (neki oblici pripravništava). Međutim, postoje mnogi programi pripravništva i volontiranja koji se temelje na ugovornom sporazumu između pripravnika/volontera i tvrtke/organizacije, u ovim slučajevima je usuglašeno manje u odnosu na kvalitetu „radnog okruženja“ i kvalitetu učenja.

Prebacivanje troškova za razvoj vještina s vlade, na poslodavce, na pojedince  

Dokazi upućuju na to da ovi programi trebaju povoljnu početnu točku za pripravnike i volontere; oni trebaju biti sposobni pokriti svoje životne troškove dok obavljaju neplaćeni rad. Budući da su pripravništva obično neplaćena ili plaćena vrlo malo, eksternalizacija troškova za razvoj vještina u određenom zanimanju prebacuje se s pružatelja obrazovanja na poslodavce i konačno na pojedinca. Kako bi stekli vještine koje tržište rada zahtijeva pojedinac je primoran ulagati u ove vještine u nedostatku drugih načina njihovog stjecanja. Ulaganja se odnose na rad u organizaciji i doprinos produktivnosti te pokriće troškova života na drugi način, koji nisu plaće ni naknade. U odnosu na volontiranje slično prebacivanje se može zamijetiti kod pripravništava, u kojima troškove za razvoj vještina snose pojedinci, budući da nisu predviđena nikakva plaćanja ni naknade.

Učenje koje se temelji na praktičnom radu dostupno svima?

Prebacivanje odgovornosti za pokriće troškova razvoja vještina ima svoju cijenu: razvoj vještina postaje manje dostupan ljudima s ekonomski slabijom pozadinom. Iako je razvoj vještina u obliku  pripravništava i stažiranja važan korak u zaposlenost; ljudi s manje financijskih sredstava se suočavaju s više poteškoća prilikom ulaska na tržište rada. Ljudi koji si mogu priuštiti samostalno financiranje njihovih troškova života tijekom određenog vremenskog razdoblja imaju bolje mogućnosti započinjanja volontiranja i pripravništva i time poboljšavaju njihovu zanimljivost poslodavcima.

Dok obrazovni sustavi u Europi streme jednakoj dostupnosti, ovo je slučaj u kojem prelazak iz svijeta obrazovanja u svijet rada pruža bolje prilike onima koji imaju sredstava za uključenje u programe pripravništva i volontiranja.

Možemo zaključiti da je i za pripravništva i volontiranje točno da sve dok ovi programi nisu jednako dostupni svim mladim ljudima (zbog nejednakih primanja), tvorci politika bi trebali biti oprezni u njihovom pozicioniranju kao sustavnog rješenja za borbu protiv nezaposlenosti mladih i olakšavanje prijelaza na tržište rada.

Ovi društveni rizici trebaju biti uzeti u obzir prilikom promišljanja o inicijativama pripravništava i volontiranja, poput nedavno pokrenutih Europskih snaga solidarnosti.

 

Simon Broek je bio uključen u nekoliko europskih istraživačkih projekata u vezi obrazovanja, problematika tržišta rada i poslova osiguranja. Savjetovao je Europsku komisiju, Europski parlament i europske agencije o temama vezanima uz politike obrazovanja, cjeloživotno učenje i problematikama tržišta rada, te je upravljački partner pri na Institutu za političku podršku Ockham.


Share on Facebook Share on Twitter Epale SoundCloud Share on LinkedIn