EPALE - Elektronička platforma za obrazovanje odraslih

Učenje odraslih se naširoko smatra alatkom za socijalnu inkluziju, ali EPALE tematski koordinator, Simon Broek, dijeli svoje alternativno mišljenje – ako se ne sprovodi ispravno, učenje odraslih može da doprinese stvaranju nejednakosti.

Tokom posljednjih decenija, u mnogim (evropskim) dokumentima politike, učenje odraslih priznato je kao mogućnost za drugu šansu, kao način rješavanja jaza vještina, nejednakosti i nejednakih prilika među različitim grupama odraslih. Pored toga, u skladu sa Inicijativom putevi za nadgradnju vještina:

Blizu 70 miliona Evropljana bore se sa problemima u pogledu osnovnih vještina: čitanje i pisanje, računanje, upotreba digitalnih alatki u svakodnevnom životu. Bez ovih vješitna, postoji veći rizik od nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti.

Inicijativa Putevi za nadgradnju vještina ima za cilj da pomogne odraslima da steknu minilani nivo pismenosti, numeričke pismenosti i digitalnih vještina i/ili da steknu širi skup vještina napredovanja ka višoj stručnoj kvalifikaciji ili njenom ekvivalentu (nivo 3 ili 4 u Evropskom kvalifikacionom okviru (EQF), u zavisnosti od nacionalnih prilika).

Učenje odraslih povećava nejednakosti?

Postoji, međutim, drugačija perspektiva o ulozi učenja odraslih u vezi sa nejednakosti,a naime – da ono zapravo povećava nejednakoste. Hajde da ovo malo istražimo.

Brojne studije su potvrdile da nivoi postignuća obrazovanja imaju uticaja na učešće odraslih. Za ljude koji su završili najmanje više srednje obrazovanje postoji tri puta veća vjerovatnoća da će učestvovati u učenju odraslih. Ovo je poznato kao Matthew efeakat akumulirane prednosti: oni koji imaju priliku dobiju više, dok oni koji nemaju priliku bivaju zaustavljeni u slijepoj ulici.

Slučaj automatizacije

OECD je sproveo analizu o udjelu poslova koji su u potencijalnom riziku od automatizacije:

• 15% poslova mogu da rade kompjuteri i mašine
• 30% poslova suočava se sa značajnim rizikom da potencijalno budu automatizovani.

Ovo izgleda zabrinjavajuće, ali nije neobično – radnici su se uvijek prilagođavali i nastaviće da to čine.

Da bi bili sposobni da se prilagode, radnici treba da budu opremljeni odgovarajućim skupom vještina i tu leži problem kada učenje odraslih povećava nejednakosti.

OECD analiza (urađena na osnovu PIAAC-a) pokazuje da je veća vjerovatnoća da automatizacija izazove dalju polarizaciju tržišta rada nego masovnu nezaposlenost. Oni koji nemaju vještine i kompetencije da dobiju poslove višeg nivoa, imaće manje prilika da napreduju u karijeri i životu.

Svi znamo da nisko-kvalifikovana odrasla lica manje učestvuju u obukama u poređenju sa visoko-kvalifikovanim licima. Pored toga, mala i srednja preduzeća omogućavaju manje obuka svojim zaposlenima nego velike kompanije. Imajući ovo na umu, mogućnosti za obukom nisko-kvalifikovanih šire polarizaciju prije nego što je rješavaju To je takođe zbog činjenice da je jeftinije za poslodavce da ulažu u već obučene ljude nego da obučavaju zaposlene od samog početka.

Putevi za nadgradnju vještina

Kako osigurati da nove politike budu dio rješenja a ne problem? Ovo je pitanje na koje treba da odgovore nacionalni sačionioci politika i interesne strane u obrazovanju odraslih prilikom osmšljavanja pristupa putevima za nadgradnju vještina- Međutim postoje ostala pitanja koja treba da razmotre, a to su:

• Koliko je pristupačno učenje odraslih svim odraslim licima? Koje su barijere za polaznike da započnu put za nadgradnju vještina?
• Na koji način se lica u stanju potrebe podstiču da uče? Koje strukture podrške postoje za polaznike iz ranjivih grupa?
• Koliko su djelotvorne politike domašaja u dolaženju do onih kojima je učenje najpotrebnije?
• U kojoj mjeri je učenje usklađeno sa potrebama onih kojima je ono najpotrebnije?

Da zaključim, cilj inicijative Putevi za nadgradnju vještina jeste da se svim odraslim licima omoguće prilike za nadgradnju vještina; međutim, to znači da politike treba da budu usmjerene na grupe do kojih je teško doći i koje je teško angažovati, što je skup proces sa neizvjesnim rezultatima. Zbog toga treba da izazovemo politike da teže tome da uspostave sisteme u ojima je učenje odraslih zaista rješenje za nejednakosti.

Simon Broek je uključen u nekoliko evropskih istraživačkih projekata u oblasti obrazovanja, tržišta rada i osiguranja. Radio je kao savjetnik u Evropskoj komisiji, Evropskom parlamentu i evropskim agencijama za pitanja koja se odnose na obrazovne politike, cjeloživotno učenje i tržište rada, a trenutno je generalni partner na Institutu za podršku politici Ockham.