Tri tehnološke promjene u onlajn obrazovanju odraslih koje još uvijek nijesu dovoljno cijenjene
Početak svake godine predstavlja vrijeme za predviđanje onoga što će se dogoditi u određenoj grani privrede. Ove prognoze se ne ispostave kao precizne uvijek, ali je od značaja biti u toku sa trendovima, jer čak i najsavremenije tehnologije jednog dana postaju lako pristupačne i prijemčive edukatorima. Ovo je tačno kada su u pitanju virtuelna stvarnost, mobilno učenje i vebinari, iako su tokom godina izgledali kao raketna nauka, za koju nismo spremni. Posebno obrazovanje, unutar kog se samo može sanjati o dostupnim budžetima u marketingu ili granama privrede, nije bilo spremno za njih.

Fot. Creative Commons Zero (CC0)
Stoga je vrijeme da bacimo pogled u budućnost, ali iz perspektive sadašnjosti, i da se skoncentrišemo na aspekte, za koje se čini da su potcijenjeni, jer predstavljaju naš hljeb na dnevnoj osnovi. Izdvojio sam te fenomene, koji nisu u potpunosti apstraktni i koji svake godine imaju sve veći uticaj na to kako predajemo i kako učimo. Ono što je najznačajnije jeste da se mogu koristiti na licu mjesta.
1. Novi talas onlajn kurseva
Ponuda sopstvenih kursea ne samo da je postala moguća i dostupna, već i, iskreno govoreći, jednostavna i zabavna. Uspjeh tržišta kao što je Udemy (takođe i ekspanzija njegovih proizvoda izvan engleskog govornog područja) dokazuje da danas svako može biti edukator. Iako nije zasnovana na istančanoj tehnologiji, funkcionalnosti koje nudi obrazovna platforma su impresivne. Ne samo da možete osmišljavati i razvijati svoje kurseve, već i planirati i sprovoditi njihovu prodaju.
Ne tako davno, distribucija sopstvenog kursa zahtijevala je vještine, kao što je instalacija i pokretanje Moodle-a, dok su pitanja biznisa, kao što su marketing i prodaja bila u domenu potpuno različitih sektora, sa kojima prosječni edukator uopšte nije bio upoznat. Danas, ne treba da brinete o serverima, sistemima za upravljanje učenjem i konfiguraciji plaćenih ili besplatnih oglasa, a kamoli o načinima plaćanja. Jedina stvar koju treba da uradite jeste da osmislite i razvijete dragocjen kurs, a sistem će se pobrinuti za ostalo. Sistem je zasnovan na raspodjeli profita. Omogućava vam besplatne alate i usluge, ali treba da doprinesete vašem znanju, i, manje ili više pravično, da dijelite profite.
Ključ za uspjeh je vrijednost kursa. Budući da su alati i tehnologija dostupni svima, ulogu edukatora mogu imati i pojedinci koji nisu spremni za to. Oni mogu biti stručnjaci u svojim oblastima, ali ne moraju nužno biti verzirani da podučavaju odrasle. Da li su oni prijatelji? Da, ali većina njih nikada nije čula za riječ andragogija.
Ovaj trend se ne može zaustaviti niti neutralisati, jer je tehnologija postala šire dostupna i jednostavna za upotrebu (o čemu smo uvijek sanjali), ali to nije svrha. Zbog toga vrijedi pokušati provjeriti o čemu se ovdje radi. Sve što treba da uradite jeste da otvorite nalog u bilo kom obrazovnom servisu i da pogledate metode za kreiranje kurseva koji su ovdje predstavljeni. Oni od vas koji usvajaju radikalan pristup obrazovanju odraslih biće razočarani ili čak i ljuti da sada bilo ko može podučavati i to sa lakoćom, sadržaji su vještački, a oblik je slabog kvaliteta. Ali, ovo je stvarnost, i postojeća rješenja se moraju unapređivati, a ne opovrgavati.
Primjer dobre prakse: Artur Jabłoński, onlajn kurs pod nazivom: Efektno oglašavanje na Facebook-u – izvrstan marketing kursa je jasno vidljiv ovdje.
2. Video svuda
Danas je teško zamisliti onlajn kurs koji nije zasnovan na video snimku. Ja mislim da su svakome dosadili ekrani koje treba da pregledaju klikom kao dio obuke za elektronsko učenje zasnovane na flash tehnologiji. Iako je namjera da bude interaktivna, u praksi nije prijemčiva korisniku i čini da se osjećate izolovano onda kada se ulogujete u sistem. Ovo je tipični nedostatak elektronskog učenja: alati su interesantni, a tehnologija inspirišuća, ali polaznici ne uspostavljaju odnos sa predavačima.
Najjednostavnije rješenje je upotreba video zapisa. Može se činiti jednostavnim i jasnim, jer lice koje govori ne postavlja veliki izazov, a tehnologija nam omogućava da distribuiramo snimke, čak iako ne poznajemo tehničke aspekte samog procesa. Očigledno? Ne nužno! Čak i prije deset godina, postavljanje video zapisa na vebsajtu nize zahtijevalo samo vještine programiranja, već i profesionalno vladanje formatima, kodecima i enkoderima. Štaviše, konstantno treba da zamarate mozak kako biste obezbijedili da svaki kompjuter i internet pretraživač mogu da pokrenu taj video zapis.
Danas možete snimati video putem video kamere, digitalnog fotoaparata ili pametnog telefona, a krajnji rezultat može biti postavljen na bilo kojoj video platformi. A sve to možete raditi besplatno, sa lakoćom i bez galame. Nisu samo kompjuteri i mobilni telefoni opremljeni multimedijskim centrima i tablama za komande na dodir, već i neki automobili. Video je virtuelno svuda.
Primjer dobre prakse: Arlena Witt, kanal na YouTube pod nazivom “Po cudzemu”. Autor podučava engleski jezik na pristupačan način koristeći brojni video materijal u ovu svrhu.
3. Uživo prenos!
Nekada su vebinari privlačili stotine gledalaca koji su najviše bili zainteresovani za učešće u ovom tehnološkom fenomenu. Sama činjenica uživo prenosa video zapisa, audio zapisa, prezentacija i instant komunikacije činila se natprirodnom. Sve do sada, čak ni televizija, koja predstavlja hram audio-vizuelnih medijskih usluga, nije nudila interakciju kakva je omogućena putem vebinara.
Postojali su i nedostaci: emitovanje je zahtijevalo moćan (ili makar dobro testiran) kompjuter sa veoma dobrom internet konekcijom. Pristup alatima i specijalizovanim aplikacijama je bio ograničen i jednostavno skup. Štaviše, obrazovanje uživo bilo je novo svima, pa smo se stoga svi bojali da će nas neki misteriozni goblin sputati. Zaista smo bili uplašeni da će nešto prestati sa radom u najgorem mogućem momentu. I na kraju: sve treba da bude savršeno! Treba da govoriš, pišeš, mijenjaš slajdove, pokrećeš ankete, gledaš u kameru i čitaš obavještenja sa chat-a, sve to u isto vrijeme.
Danas, pokretanje obrazovnog programa uživo oduzima manje od jedne minute. Gledaoci su prešli na društvene mreže, a treneri djeluju kao da su rođeni za kamere. Očigledno ne ide sve uvijek glatko, ali najvažnija stvar jeste da više nismo uplašeni od tehnologije. Da li želite da učite druge nečemu važnom? Kreirate događaj na Facebook-u, uključite kameru i počnete. Upravo ovdje se čini da zapadamo u zamku mediokriteta, koji je rezultat nedostatka pripreme, iskustva i nekad prosto činjenice da nemate šta da kažete. Srećom je stigla nova digitalna generacija, koja je (za razliku od prethodne) samostalno naučila da pokrene paljbu i kontroliše je. Umjesto klanjanja pred bogom tehnologije, oni proizvode sadržaj uživo za mase.
Primjer dobre prakse: projekat LiveEdu, kroz koji su hiljade programera putem sastanaka uživo naučili jedni od drugih kako da programiraju.
Sve ove pojave se mogu simirati u sljedećoj rečenici: Obrazovanje odraslih zasnovano na tehnologiji je lako postalo mrtvo, i dotiče teme koje su tipične za svijet marketinga i društvenih medija. Alati su široko dostupni i relativno jednostavni za upotrebu, baš u vrijeme kada prevladava mišljenje da je znanje novac. Ova godina – 2019. će doživjeti renesansu kada je u pitanju upotreba društvenih medija kao alata za učenje, a većina ljudi koji su eksperti u svojim oblastima će imati ulogu edukatora, svidjelo se to vama ili ne.
Piotr Maczuga - duže od decenije radi na pitanjima koja se odnose na upotrebu novih tehnologija u obrazovanju odraslih. Koautor je priručnika za vebinare, webcastove, i ostalo. Autor je obuke za upotrebu multimedija u učenju i biznisu, i publikacija na istu temu. Rukovodilac je Laboratorije digitalnog znanja – studija za proizvodnju digitalnih medija koji posluje u Poljskoj kao dio ekosistema Grada digitalnog znanja. Njegova profesionalna misija jeste uklanjanje tehnoloških barijera za one koji imaju ambicije da podučavaju druge i da doprinose razvoju društva, koje zna na efikasan način da koristi dostupne alate.
Prevod: NSS Poljska
Materijal za dodatno čitanje:
Greške tokom održavanja obrazovnih vebinara - Piotr Maczuga
Uvod u virtuelnu stvarnost (VR/AR/MR) - Bartłomiej Polakowski
Komentar
Czy to już?
Fanka nowych technologii
Ciekawy artykuł!
Ciekawy tekst! Wydaje się, że
Ciekawy tekst! Wydaje się, że częściowe przeniesienie się edukacji do Internetu i mediów społecznościowych jest naturalną konsekwencją tego, że osoby uczące się spędzają tam coraz więcej czasu. Jest to jednocześnie szansa na dotarcie z treściami edukacyjnymi do większej ilości osób. Z drugiej strony, wciąż istnieje duża grupa osób, które nieufnie podchodzą do edukacji "online". Jeśli zaś chodzi o jakość, to jest to kwestia związana z treściami publikowanymi w Internecie w ogóle i kluczowej umiejętności krytycznego myślenia nieodzownej w świecie Internetu.
Dziękuję za trafne porady