chevron-down chevron-left chevron-right chevron-up home circle comment double-caret-left double-caret-right like like2 twitter epale-arrow-up text-bubble cloud stop caret-down caret-up caret-left caret-right file-text

EPALE

e-Platforma za obrazovanje odraslih u Europi

 
 

Blog

Ocjenjivanje vještina odraslih

20/06/2018
by Marica Ognjenovic
Jezik: HR
„Ocjene nijesu mjerilo inteligencije, kao što godine nijesu mjerilo zrelosti“ Uvijek aktuelno pitanje nastavnika, učenika, odraslih učenika, poslodavaca jeste „Da li je ocjena odraz usvojenih znanja?“, „Da li ostvareni uspjeh garantuje kvalitet?“. Sve više kompleksnijim procesom vrjednovanja vještina odraslih mi vrjednujemo i kvalitet obrazovnih programa i pred sobom imamo dobru polaznu osnovu za formiranje novih kriterijuma ocjenjivanja. Ocjenjivanje, uvijek fokusna tema svih segmenata rada u junu mjesecu. Mjesec u kojem treba izvesti ocjene, svesti rad i sva postignuća na ocjenu koja predstavlja konačan „zbir“ svega učinjenog. Obrazovanje odraslih, po svojoj prirodi je drugačije i u mnogome se razlikuje obrazovanja djece/učenika. Prilikom ocjenjivanja odraslih akcenat stavljamo na pitanje šta je polazniku stvarno potrebno, i to nam predstavlja osnovno polazište za definisanje kriterijuma ocjenjivanja. S druge strane, ne podjednako, ali svakako važno jeste koja znanja polaznik umije da reprodukuje, koja su to znanja koja je usvojio bolje ili lošije od drugih i koliko je u određenoj vještini bolji ili lošiji od drugih. Dakle, kada govorimo o ocjenjivanju vještina važno je koliko je polaznik napredovao, a manje je važno koju je ocjenu dobio. Međutim, danas smo svjedoci da ovo što je zaista važno danas postaje manje važno, a ocjena ključna u cjelokupnom procesu. Logično je postaviti pitanje da li je ocjenjivanje rangovanje, procjenivanje ili pak nagrada za sve postignuto. Literatura govori da u osnovnom obrazovanju odraslih preporučljivo je staviti akcent na formativno ocenjivanje, jer ono doprinosi: -unapređivanju vještina učenja, samoocjenjivanja (realan uvid u rezultate) i razvoju niza efikasnih strategija učenja; -učenju, kao razumijevanju pojava (umjesto pukog usvajanja informacija); -uvažavanju rada i rezultata drugih; -boljem definisanju kriterijuma uspješnosti; -zajedničkom radu nastavnika i polaznika; -doživljaju odgovornosti i preuzimanju odgovornosti za sopstveno učenje; -poboljšanju atmosfere u učionici; -porastu samopouzdanja polaznika; -doprinosi kulturi artikulacije ciljeva učenja i komunikaciji o njima između nastavnika i polaznika i među polaznicima; -prirodno podstiče nastavnika da, odgovarajući na utvrđene potrebe polaznika, koristi različite pristupe I metodske postupke i tehnike u nastavi, čime je obogaćuje i oplemenjuje, a proces postaje življi, aktivniji, relavantniji i zanimljiviji; -ukupno gledano, podstiče i unapređuje vještine neophodne za cjeloživotno učenje, a u nekim zemljama formativno ocjenjivanje je glavni oblik intervencija čiji je cilj unapređenje kvaliteta i efekata obrazovanja uopšte (Elementarno funkcionalno opismenjavanje odraslih, str. 38.). Pred cijelim obrazovnim sistemom je dosta težak zadatak jer je potrebno odgovoriti potrebama savremenog obrazovnog procesa i potrebama tržišta rada. Važno je stvarati kadar sa primjenjivim znanjima, a ne kadar sa visokim ocjenama koje ne nude ništa osim običan broj na papiru. Kriterijumi, nivoi postignuća, moraju biti promjenjivi i moraju se prilagođavati promjenama u društvu. Sa napretkom tehnologije neophodno je akcenat staviti na praktične vještine, na vještine koje su stvarno primjenjive i koje su upotrebljive.
Oznake:
Share on Facebook Share on Twitter Epale SoundCloud Share on LinkedIn