chevron-down chevron-left chevron-right chevron-up home circle comment double-caret-left double-caret-right like like2 twitter epale-arrow-up text-bubble cloud stop caret-down caret-up caret-left caret-right file-text

EPALE

e-Platforma za obrazovanje odraslih u Europi

 
 

Blog

Najčešće zablude odraslih o učenju stranih jezika

20/06/2017
by Daria Mrsic
Jezik: HR

„Imam puno posla.“ „Ne mogu naći školu stranih jezika koja mi se sviđa.“ „Imam čudno radno vrijeme.“ „Ne želim se upisati na kurs sam/a.“ ...

Nema ništa lakše nego smisliti izgovore. A neki izgovori koji ljudi navode kao objašnjenje zašto ne uče strani jezik su izraz straha koji osjećaju radi neke zablude. Tri su najčešće zablude koje ljudi navode kao razlog zašto ne uče strane jezike. Nemojte da vas jedan od njih koči. 

 

 

Zabluda broj 1: Moraš biti talentovan za strane jezike kako bi ih naučio

 

Ne može se ignorisati činjenica da postoji nešto što se zove “talenat” i da ga neko za nešto ima, a neko nema. Kontraproduktivno je i apsolutno netačno reći da neko ne može naučiti jezik jer nije talentovan. Učenje jezika, kao i bilo koje drugo učenje, se ne svodi isključivo na talenat. Talenat će vam ubrzati proces, ali vas sam po sebi neće dovesti do cilja. Za to je potrebno uložiti vrijeme i trud. Sa jedne strane, neko može imati sav talenat ovog svijeta, ali ako ništa ne napravi s tim, ako ne uloži vrijeme i iskoristi pametno taj dar, na kraju od njega neće imati ništa. S druge strane, onaj ko nema neki poseban talenat to može nadoknaditi pametnim tehnikama učenja ili nekim drugim strategijama. Ali će i jedan i drugi morati, za savladati bilo što, uložiti vrijeme. Nekom je potrebno više, nekom manje vremena. Isto je i kada, na primjer, učimo da sviramo neki muzički instrument. Niti je moguće uspjeti u nečemu isključivo na temelju talenta, niti je nemoguće uspjeti bez posebnog dara. Ako ste ovo dosad koristili kao izgovor za neučenje stranog jezika, morate početi tražiti drugi, jer ovaj ne drži vodu.

 

 

Zabluda broj 2: Moraš živjeti “vani” da bi stvarno naučio jezik

 

Ova zabluda zapravo može da ide skupa sa prvom, jer se opet radi o tome koliko vi vremena i truda uložite u učenje. Kada smo u inostranstvu volimo da istražujemo i proživjavamo različite destinacije, učimo o kulturi i istoriji te zemlje i njenog naroda više nego da se bavimo njihovim jezikom. Naučimo mi dosta u komunikaciji sa izvornim govornicima, naravno, ali neuporedivo više naučim kada sjedim u školskoj klupi ili kući i učimo. Danas je svima dostupno i možemo da učimo strani jezik na više načina, od toga da pohađamo kurs u nekoj od mnogobrojnih škola stranih jezika, od induvidualnih, tzv. face to face časova , pa do online časova, gdje imate mogućnost da se preko interneta brzo i lako povežete sa nekim od učitelja stranog jezika iz bilo kog dijela svijeta. Internetom je danas moguće biti stalno okružen stranim jezicima. Što preko filmova, serija, online radio stanica i podcasta, raznih aplikacija za učenje jezika, bezbroj foruma, tutorijala, Skype, email, postoji video i audio materijala koliko čovjek poželi, a i mogućnost razgovora s izvornim govornicima. Uz pomoć ovih izvora učimo ponekad i nesvjesno, jer važno je da vam je je „jezik u uhu“ i da ste okruženi njim, a nije nužno da se nalazite na teritoriji i govornom području vama stranog jezika. Toliko izvora informcija i mogućnosti na jednom mjestu, a da pri tom nije bitno u kojoj se zemlji nalazite i koje je doba dana ili noći. Ono što dobijete kada idete u inostranstvo da učite jezik je to što se oko vas govori “samo” taj strani jezik. Ali svi koji su na kursevima s vama u slobodno vrijeme će htjeti govoriti na njima jednostavnijem jeziku (najčešće engleski), a u učionici ćete raditi isto kao i vašoj zemlji. 

 

 

 Zabluda broj 3: Prestar/a sam za učenje jezika

 

Ovo je najčešća zabluda kod odraslih. Nekako je opšte prihvaćeno i prirodno da djeca uče strane jezike bolje od odraslih, ali je tačnije reći da jezik uče na drugačiji način. Uče ga automatski, bez analize, jednostavno ga upijaju, tome smo svi sigurno svjedočili, dok mi odrasli učimo korištenjem naše sposobnosti apstraktnog razmišljanja i korištenja pravila, što djeca još nemaju. Kao i kod učenja maternjeg jezika, prvo naučimo da govorimo pa tek onda učimo pravila jezika u osnovnoj i srednjoj školi, ali i tokom cijelog života. Naše metalingvističko znanje nam omogućava da razumijemo i odmah primjenjujemo pravila, i to je jedna prednost na koju ne bismo trebali samo tako odmahivati. Mi ćemo tako jednom čuti – kao banalan primjer, da na engleskom jeziku sufiks “-ed” označava prošlo vrijeme – i moći na bezbroj sličnih primjera to znanje odmah primijeniti (I walked, he looked, we played, itd.). Mlađa djeca, s druge strane, tu sposobnost nemaju, oni jezik pamte vizuelno, slušanjem i kopiranjem. Druge su prednosti koji odrasli imaju u odnosu na djecu kod učenja jezika to što ne moramo učiti nove koncepte, nego samo novi vokabular, i što znamo organizovati i planirati učenje i vježbanje, što znači da smo mi u kontroli. Djeca i odrasli drugačije uče, ali to ne znači da u nekom trenu postanemo prestari za učenje jezika. Treba samo znati koje tehnike primijeniti za koji uzrast. Prednost djece je što se oni  ne boje eksperimentisanja, pravljanja grešaka i ismijavanja, a upravo to je nešto što bismo od njih i inače, ali pogotovo kod učenja jezika, mogli naučiti. Dozvolite sebi da ponekad izgovorite nešto što nekome možda zvuči malo smiješno, šta vas briga. Kurs jezika uostalom prije svega treba biti zabavan. Na vama je smo da se odvažite, potražite način učenja koji će vama najviše odgovarati, organizujete svoje vrijeme i počnete sa učenjem. Ubrzo ćete se „navući“ na učenje i shvatićete da nikad nije kasno za učenje stranog jezika. Osjećate se ispunjenije i zadovoljnije, jer kao i što stara narodna poslovica kaže „Čovjek je bogat onoliko koliko jezika zna“.

 

Share on Facebook Share on Twitter Epale SoundCloud Share on LinkedIn