Alex Rawlings (vanjska poveznica) je predavač jezika, bloger i poliglot koji živi u Valenciji, Španjolska. Trenutno predaje četiri različita jezika: engleski, njemački, ruski i grčki, te također nudi usluge konzultacija i podučavanja ljudima koji žele razviti vještine učenja više jezika u isto vrijeme. 2012. godine je proglašen naj-višejezičnijim studentom u Britaniji.  

U kolovozu 1944. godine moja je baka po prvi put kročila nogom u Ujedinjeno Kraljevstvo. Nije bila tipična izbjeglica, potjecala je iz bogate obitelji grčkih trgovaca svilom u Kairu. Bila je profesionalno obučeni pijanist i tečno je govorila grčki, francuski i arapski. No, poslijeratna Britanija ju nije dočekala raširenih ruku. Unutar nekoliko tjedana policija je pokucala na njena vrata jer je susjed prijavio da stranac živi u ulici. A kad je pokušala govoriti svoj materinski jezik ili kuhati svoju autohtonu hranu za svoje dvoje male djece, dočekala ju je netrpeljivost. Nakon što ju je živčani slom vratio u Egipat, a potom Sueska kriza ponovno nazad, počela se smirivati u njenom novom životu. Moja je baka s vremenom postala ponosna Britanka, no pretpostavljam da bi prelazak bio lakši da se osjećala kako može održati svoje veze s domovinom. No, nažalost, u Britaniji 1950-ih godina, prije multikulturalnosti, ili ste s njima, ili ste u svakom pogledu protiv njih.  Jezik zemlje domaćina ne bi trebao zauzeti mjesto prvoga, već bi mu trebao biti uz bok.  2015. je godina i Europa je suočena s još jednom krizom, i još je jednom jezik u njenom središtu. Dok se vlakovi koji pristižu puni ljudi koji bježe od rata na Srednjem Istoku gomilaju, postavlja se važnije pitanje: kako ćemo ove ljude integrirati u naša društva? Znamo da je jezik ključ. Znamo da, kako bi pronašli posao, školu i imali priliku za normalan život, izbjeglice trebaju naučiti jezik zemlje domaćina. No, postići to s ograničenim resursima i malo smjernica znači da za mnoge od njih to veći izazov nego što se na prvu možda čini. Nakon što su toliko vremena proveli izvan tržišta rada, za brojne izbjeglice pronalazak posla ima prioritet pred pojavljivanjem na satovima učenja jezika. Za one koji se uistinu na njima i pojave, problemi s obrazovnim sustavom kod kuće znači da će mnogi biti bez vještina učenja koje su potrebne kako bi ih najbolje iskoristili. Izbjeglice koje su žene naginju konstantnijoj slabijoj izvedbi od muškaraca u jezičnim sposobnostima, i to ne samo zbog toga što im je u mnogim slučajevima zabranjeno obrazovanje i u zemlju domaćina stižu nepismene. Unutar obitelji izbjeglica majka je često poveznica s kulturom podrijetla te je odgovorna za očuvanje kulturnih vrijednosti i komunikacije na materinskom jeziku. Paradoksalno, u pluralističkoj, multikulturalnoj Europi današnjice, učenje jezika svog susjeda još se uvijek smatra prijetnjom vlastitome jeziku. A kada se u razredima zabrani uporaba materinskog jezika, to se samo pogoršava. Jezik zemlje domaćina ne bi trebao zauzeti mjesto prvoga, već bi mu trebao biti uz bok. Djeca bi trebala postati jednako tečna u oba jezika, dok razvijaju oba identiteta i prihvaćaju obje kulture. Kako bi imali uistinu integriranu multikulturalnu Europu, ne postoji drugi izbor od njene višejezičnosti. Ta višejezičnost mora započeti u učionici.

Materinski jezik nikada ne bi trebao biti smatran nepoželjnim ili inferiornim. Jednostavna gesta poput dopuštanja studentima da bilježe riječi na vlastitom jeziku na ploči će im pokazati da ga smatrate jednakim Vašem jeziku. Pokušajte ga izgovoriti i čak ga pokušajte naučiti, pokazat ćete im to još jače. Učionica će postati prostor za suradnju, umjesto samo podučavanje. Korištenje materinskog jezika studenata u većoj mjeri u učionicama čini studente  iskusnim govornicima L2, a promatranje kako se borite s njihovim jezikom jednako kako se oni bore s Vašim stvara jednako poštovanje kojeg toliko često manjka.  Kao imigrant, moja je baka bila prisiljena birati između kulture domovine i nove kulture. Ove godine, stotine tisuća izbjeglica po prvi put kroči nogom u Europu, vodimo računa da to bude izbor koji oni neće morati donositi. Pokažimo da oni doprinose raznolikosti koju Europa može prigrliti.