Ekološki problemi dolaze u centar pažnje javnog mnijenja kad god se u svijetu desi neka veća katastrofa sa ekološkim posljedicama. Dok oni svakodnevno utiču na sve nas u ogromnoj mjeri i oblokuju život "savremenog"čovjeka od mjesta stanovanja do životnog vijeka.

A uzrok kao i posljedica većine ekoloških problema upravo leži u čovjeku koji svojim savjesno nesavjesnim ponašanjem proizvodi probleme utičući na prirodne poremećaje. Ekološki problemi uglavnom nastaju kao pojedinačni i lokalni ali se njihove negativne posljedice ispoljavaju i postaju vidljive tek na globalnom planu. Upravo zato i jeste osnovno geslo pristalica društvenih pokreta za zaštitu i očuvanje prirodne okoline sledeće "misli globalno ,djeluj lokalno". U prirodi je sistem uravnotežen jer svaka biljna i životinjska vrsta ima  svog prirodnog neprijatelja ,ali između "neprijatelja"i "žrtve"postoji odnos uzajamne zavisnosti. Međutim,čovjek je najbezobzirniji i najopasniji "prirodni neprijatelj",koji svjesno a i nesvjesno negativno utiče na prirodu i ugrožavajući je ugrožava tako i svoj život  kao i živote drugih ljudi.

Ono što je paradoksalno jeste da je situacija mnogo teža u nerazvijenim zemljama svijeta nego u onim koje su razvijene,jer tehnološki razvoj ugrožava prirodnu sredinu, dok je ona u nerazvijenim društvima manje izložena tim problemima savremenog društva i priroda gotovo da im je netaknuta a zagađenost opet mnogo veća. Razlog je jer bogate zemlje imaju novac za skupe ekološke programe,imaju razvijenu ekološku svijest građani, postoje jaki eko-pokreti,imaju strožije propise koji se više poštuju......dok nerazvijene zemlje imaju mnogo više problema u svim životnim sferama  i oblastima društvenog života sa kojima bore i pored ekoloških problema i naravno nemaju nijedan od nabrojanih povoljnih uslova koje bogate zemlje imaju,tako da nažalost zanemaruju ekološke probleme koji na njih sve više utiču.

Da bi se racinalno ovladalo sa teškoćama i problemima ekološke prirode koji u ogrmnoj mjeri na sve nas utiču bez obzira gdje nastaju potrebno je iznad svega dosta mudrosti i osjećanja zajedničke odgovornosti, čega dosad i nije bilo u potrebnoj mjeri.