chevron-down chevron-left chevron-right chevron-up home circle comment double-caret-left double-caret-right like like2 twitter epale-arrow-up text-bubble cloud stop caret-down caret-up caret-left caret-right file-text

EPALE

e-Platforma za obrazovanje odraslih u Europi

 
 

Blog

"Obrazovanje odraslih koje poboljšava ljudski duh, u osobnim, socijalnim i kulturnim uvjetima"

05/04/2016
by Nives Vučić
Jezik: HR
Document available also in: EN DE LT NL LV

Brid O’Connely ističe kako se obrazovanje odraslih u Irskoj razvilo i promijenilo tijekom posljednjih desetljeća iz društvenog projekta u agendu usmjerenu na mogućnosti zapošljavanja na tržištu. Ona poziva europsku zajednicu obrazovanja odraslih da pruži otpor maloj mogućnosti zapošljavanja na tržištu rada i da cijeni društvena dostignuća obrazovanja odraslih.

Prošlost je strana, a to je svakako točno za Irsku prije 30 godina, sredinom 1980-ih. Kratki izlet u vremenskom stroju vraća nas u vrijeme napornih  borbi između konzervativnih snaga koje su imale namjeru unazaditi postignuti napredak koji je ostvaren 1960-ih i 70-ih, posebno u pogledu  položaja žena i statusa radnika. Kada se osvrnemo na to vrijeme, Irska je gotovo neprepoznatljiva. U Republici Irskoj provela su se dva referenduma koja su izravno utjecala na živote žena. Prvi referendum, 1983. godine, bio je za zabranu abortusa u svakoj situaciji, na temelju jednakosti životu fetusa i života trudne žene. Dvije trećine biračkog tijela glasalo je u prilog tom referendumu. Godine 1985. godine postavilo se pitanje razvoda, a tri četvrtine stanovništva glasalo je za nastavak zabrane razvoda. Ova dva referenduma daju uvid u moć Rimokatoličke crkve da uvrsti katolički nauk u zakon zemlje. U međuvremenu,  1985. godine u Sjevernoj Irskoj, britanska vlada, irska vlada i mnogi od izabranih predstavnika u pokrajini potpisali su Anglo-irski mirovni sporazum. Međutim, konzervativna protestantska većina pobunila se protiv tog mirovnog sporazuma, prisiljavajući njegovo raspuštanje, što je rezultiralo nasiljem još deset bolnih godina, sve do 1996. godine. Iako rat u Sjevernoj Irskoj nije bio vjerski rat, vjerski vođe odigrali su značajnu ulogu u njemu. Dakle, dok je Republika bila katolička teokracija, Sjeverna Irska je bila protestantska teokracija. Obje su se oduprle pokretima socijalnih i ljudskih prava koji su promicali emancipaciju žena, radnika i drugih manjina.

Ekonomski, Irska se također očajno borila. Republika Irska bila je u dubokoj recesiji, slično recesiji koja je nas snašla 2008. godine. S populacijom od oko 3 milijuna, na kraju smo došli do brojke od 250 000 nezaposlenih, a oko 250 000 ljudi otišlo je u Englesku, SAD, Kanadu, Australiju, i to gotovo sve mladi ljudi. To je bio ogroman odljev talenata, vitalnosti i energije iz zemlje.

U to vrijeme, obrazovanje odraslih se mijenjalo od tradicionalnog obrazovanja ili osposobljavanja za odrasle, osiguravanja kvalifikacija za zanimanja i obrte, kao što su računovodstva i inženjering, do društveno svjesne inicijative, posebno opismenjavanja odraslih. U to vrijeme, oko 25% odraslog stanovništva suočavalo se sa značajnim problemima osnovne pismenosti. To je bilo utkano u društvene klase. Uglavnom je radnička klasa odraslih ta koja je doživjela ove teškoće. I zakonski pružatelji obrazovanja konačno su imenovali službenike u obrazovanju odraslih u kasnim 1970-im godinama, sa zadatkom da osiguraju podršku za osobe koje se suočavaju s teškoćama u pismenosti.

Međutim, spontano u isto vrijeme, započeo je nevjerojatni proces. Diljem zemlje, u kuhinjama, dvoranama u zajednici i slobodnim sobama, žene su se sastajale i počele učiti jedne od drugih, što će na kraju biti prepoznato kao Obrazovne zajednice žena. Bila sam dovoljno sretna da budem dio tog razvoja i počela sam podučavati Ženske studije u kuhinji u stražnjem dijelu župnog središta, 1985. godine, zajedno s mnogo nastavnika u obrazovanju odraslih. Slogan tih kretanja bio je: PROTIV RAZREDA BEZ JASLICA. To je značilo da žene mogu povesti svoju djecu, a toj djeci značajno je koristilo obrazovanje u ranom djetinjstvu, zajedno sa svojim majkama, i obrazovanjem u zajednici. To je utjecalo na razvoj obrazovanja odraslih, procesa i postupaka, istraživanja koje je provedeno, i na kraju, politiku koji je razvijena u kasnim 90-im i objavljena 2000. godine.

Nakon pojave obrazovanja ženske zajednice, također se pojavilo obrazovanje za one koji su bili nezaposleni. Imala sam sreću da se zaposlim na europskim financiranim programima, te smo mogli podijeliti naša iskustva iz feminističkog obrazovanja u ovo područje: metode, prakse i filozofiju koja njeguje ljudski duh u okruženju sukobljenih društvenih snaga. Na primjer, pritisak od agencija za osposobljavanje i zapošljavanje usmjereno je gotovo isključivo na vještine prijavljivanja za posao, kao što je stvaranje savršenog CV-a / životopisa, ili stjecanje vještina potrebnih na razgovorima za posao. To se događalo unatoč visokim stopama nezaposlenosti, ali je prebačena odgovornost za nezaposlenost na nezaposlene osobe, a ne društveni kontekst. Uz naše programe, pomaknuli smo tu orijentaciju, a mnogi naši studenti nastavili su s aktivizmom u obrazovanju i za veću socijalnu pravdu zajednice. A s druge strane, ovi aktivisti razvoja zajednice radili su s mnogo ugroženih skupina, kao npr. ljudi koji se bore s ovisnosti o drogi i ljudi koje prati trajna diskriminacija i isključenost.

Kako je novo tisućljeće napredovalo, Irska je dobila uvid u novu populaciju u Irskoj, ljude iz Afrike i Istočne Europe koji su u nadi da će imati koristi od ekonomskog napretka u većini slučajeva, ali i koji bježe od nepodnošljivih socijalnih uvjeta u njihovim matičnim zemljama, od korupcije i izrabljivanja te duboko ukorijenjenog nasilja i seksualnog zlostavljanja. Opet, obrazovanje odraslih reagiralo je na tu populaciju u sličnom duhu.

Dakle, gdje smo sada? Od globalne recesije u 2008. godini, taktika korištenja krize u svrhu promicanja temeljnog plana je jasan. Osnovna agenda je višeslojna, ali prije svega je individualistička, riječ je o potrošnji, orijentirana je prema aktiviranju tržištu rada, poduprta s posebnim interesom u nevidljive ruke tržišta u javnim poslovima. Smatra se da se uspjeh obrazovanja odraslih koji služi motiviranju ljudi koji su često sasvim nevidljivi može usmjeriti u tu agendu. Vidjeli smo to jasno u Irskoj, sa stavljanjem sa strane osobnog i društvenog razvoja obrazovanja odraslih u korist vještina koje su tražene na tržištu rada. Nažalost, vidjeli smo eroziju društvenog projekta obrazovanja odraslih prema jednoj, usko definiranoj aktivaciji tržišta jednog.

Međutim, prekrasan aspekt sastanka nastavnika u obrazovanju odraslih iz cijele Europe, kao što je ovaj sastanak, jest prepoznati zajedničko tlo koje imamo: zalažemo se za obrazovanje odraslih koje poboljšava ljudski duh, u osobnim, socijalnim i kulturnim uvjetima. Obrazovanje odraslih mora biti o odnosima, mora biti o povezivanju ljudi jednih s drugima, i mora se orijentirati na pomoć svakome od nas da razvije osjećaj za ono što nas čini ljudskim bićima, a ne jedino radnika ili potrošača.

I najvažnije od svega, mi, u Europskoj uniji, možemo podržavati jedan drugog da se zajedno odupremo toj agendi.

Brid Connolly je predavačica na Maynooth Sveučilištu, Odjel za obrazovanje odraslih i zajednice (Department of Adult and Community Education). Objavljivani su njezini radovi s tematikom kritičke pedagogije, spola, zajednice, grupnog rada s jasnim fokusom na obrazovanje I demokraciju.

 

Share on Facebook Share on Twitter Epale SoundCloud Share on LinkedIn
  • Slika korisnika Jānis Višķers

    Man ļoti patīk šī doma par sajūtu attīstību cilvēkos, kas padara Mūs par cilvēciskām būtnēm nevis tikai darba ņēmējiem vai patērētājiem. Cilvēks nav robots, Mums ir emocijas, savas vajadzība, mērķi un pats galvenais Ģimene! Šī pieaugušo izglītība ir ļoti svarīga mūsu ekanomikai un labklājībai. Būdami zinoši pieaugušie, mēs palīdzam izglītot savu jauno paaudzi un liekam pamatīgus pamatus nākotnē. (Ar to es domāju: Šis tehnaloģiju laikmets cilvēku attālina vienu no otra, cilvēki kļūst par tehnaloģiju ''Vergiem'', par naudas mašīnām, kuras ir iestatītas vienā režīmā pelnīt vai ražot pēc iespējas vairāk. Izzūd emocionālā pasaule, (šīs sajūtas par ko runā pieaugušo izglītība), bez kuras pilnvērtīga dzīve nav iedomājama. Šī pieaugušo izglītošana un acu atvēršana, kad viss neslēpjas naudā vai darbā, bet gan zināšanas, izglītība, miers un laime ar Sevi, sev tuvajiem un apkārtējiem.) 

  • Slika korisnika Christian BERNHARD-SKALA

    dear Mrs. Gill,

    you might like this kind of reflection by a German colleague of Brid

    /en/blog/what-remains-2015-what-coming-2016

     

  • Slika korisnika L Gill

    I could read this kind of reflection all day !