chevron-down chevron-left chevron-right chevron-up home circle comment double-caret-left double-caret-right like like2 twitter epale-arrow-up text-bubble cloud stop caret-down caret-up caret-left caret-right file-text

EPALE - Ηλεκτρονική Πλατφόρμα για την Εκπαίδευση Ενηλίκων στην Ευρώπη

Ιστολόγιο

Edukatori za odrasle i istraživači u karantinu

14/06/2020
από EPALE MONTENEGRO
Γλώσσα: HR
Document available also in: EN DE

Rheinpromenade (© Alexandra Ioannidou)

Rheinpromenade (© Alexandra Ioannidou)

 

Efekti širenja zaraze Covid-19 veoma su vidljivi širom svijeta. Uprkos rigoroznim mjerama koje su preduzete u većini zemalja i neumornim naporima zdravstvenih stručnjaka, virus je već ponio previse života i promijenio živote svih nas. Pandemija je otkrila neznaveno ili nesposobno liderstvo, disfunkcionalne režime, diskreditovala vlasti i učinila da je nemoguće zanemarivati nejednakosti. Objelodanila je ono što prolazi neprimijećeno ili prihvaćeno u normalnim vremenima. Virus nije bio savršeni poravnjivač. Njegove žrtve su najčešće stariji ljudi i najranjivija kategorija koja živi u siromaštvu, ograničenim prostorima, getoima i izbjegličkim kampovima.

Na koji način su mjere karantina uticale na edukatore za odrasle i istraživače?

Već se čini jasnim da su efekti Covid-19 na zapošljavanje već veoma asimetrični. Efekti se razlikuju u zavisnosti od grane privrede, od veoma značajnih sektora koji su isti kao i prije (proizvodnja hrane, komunalne usluge i zdravstvo) do u potpunosti neesencijalnih aktivnosti koje su prekinute (rekreacija, hoteli i restorani). Između ova dva eksrema, efekti karantina zavisili su od toga da li se inherentna aktivnost preorjentisala na telekomunikacioni rad, i u kojoj mjeri je posao djelotvorno obavljan od kuće. Empirijski dokazi pokazuju da uticaj mjera karantina i socijalnog distanciranja disproporcionalno pada na ranjive grupe radne snage, kao što su žene, stariji zaposleni, privremeni radnici, samozaposleni, niskokvalifikovani, i nerezidenti. To je (konzervativno) procijenjeno  da se oko 45 miliona radnih mjesta na tržištu rada EU-27, što čini 23% ukupne zaposlenosti u EU-27, suočava sa veoma visokim rizikom poremećaja usljed Covid-19, dok je 22% radne snage takođe tome izloženo u velikoj mjeri. Nasuprot tome, stalni zaposleni, visokokvalifikovani radnici i izvorni radnici u manjoj mjeri su suočeni sa poremećajima u zaposlenosti i zaradama. Iako su bile u mogućnosti da zadrže svoja radna mjesta i rade od kuće, kao što to čine mnogi naučnici, previše žena je bilo u nepovoljnom položaju zbog nejednake raspodjele vremena tokom kog su brinule od djeci ili radile ostale neplaćene poslove.

Šta je sa edukatorima za odrasle? Na koji način se oni suočavaju sa efektima Covid-19 na njihova radna mjesta? Odgovor umnogome zavisi od statusa njihove profesije. U Njemačkoj, na primjer, postoji 700.000 ljudi koji rade kao edukatori za odrasle, treneri, itd. za različite provajdere obrazovanja odraslih. Više od 70 procenata ugovora o radu u obrazovanju odraslih imaju oblik kratkoročnog honorarnog posla. Čak i kada ne postoje dostupni podaci, pretpostavljamo iz njihovog obrazovnog profila da se edukatori za odrasle mogu suočavati sa značajnim rizikom poremećaja zapošljavanja i zarada usljed Covid-19.

A koji su to izazovi sa kojima se suočavaju edukatori za odrasle izvan Njemačke i Evrope? Nakon svega, pandemija je globalna i njeni efekti su dramatični ne samo za Evropu. Sa 185 zemalja, virus se proširio na skoro cijeli svijet. Zemlje u razvoju su pogođene dvomjesečnim kašnjenjima, rizik od infekcije je tri puta veći u zemljama u razvoju nego u Evropi. SZO očekuje do 10 miliona zaraženih u narednih tri do šest mjeseci. Milioni ljudi u ovim zemljama su ostali bez posla, prihoda ili resursa usljed kolapsa globalnih lanaca ponude. Vlade ne mogu trošiti ogromne sume novca za podršku porodičnim prihodima i pomagati opstanak biznisa – što je u Evropi suprotan slučaj.

Kako funkcionišu istraživači u oblasti obrazovanja odraslih u sred korona krize? Kako funkcionišu u svojim kancelarijama kod kuće i sa potpuno novom svakodnevnicom? Većina nas pripada privilegovanoj kategoriji (bolovanje je nemoguć luksuz, zdravstvena njega je univerzalna zbog dobro razvijenog pružanja državne njege, rad putem telekomunikacija je moguć) i uprkos tome, virus nas je pogodio na nezapamćen način. Efekti na naš rad ne moraju biti devastirajući, osim činjenice da nećemo pisati remek djela tokom karantina.

Ne znamo koje su implikacije pandemije za obrazovanje odraslih i učenje. Ali možemo postaviti ova pitanja kao važna za istraživanje. Koja su dejstva karantina na provajdere obrazovanja i obuke odraslih? Koje su vrste poremećaja u zapošljavanju iskusili edukatori za odrasle i treneri tokom mjera karantina? Koja su dejstva karantina na učešće u učenju odraslih? Kojim grupama se (više ne može) pristupiti? Da li ljudi imaju više vremena za učenje tokom karantinskih uslova? Da li više ljudi prepoznaje značaj naučnih dokaza za djelotvorno djelovanje politike pod uslovima neizvjesnosti? Da li cjeloživotno učenje ostaje jedan od nekoliko poznatih ljekova na poremećaje koje su donijele eknomske promjene, klimatske promjene ili lažne vijesti? Da li učenje odraslih može da doprinese ublažavanju dramatičnih posljedica širenja zaraze u našim životima? Kakve interevencije politika je izazvala pandemija u oblasti učenja odraslih?

Možemo se zapitati o svemu što stvarno (ne) znamo.


O autorki:

Alexandra Ioannidou  je zaposlena kao istraživač u Centru za cjeloživotno učenje u Lajbnicu, Njemačka - DIE – sekretar i članica Odbora Evropskog društva za istraživanje obrazovanja odraslih (ESREA).

 

Share on Facebook Share on Twitter Epale SoundCloud Share on LinkedIn Share on email