U članku se analizira odnos učenja i obrazovanja odraslih u dokumentima međunarodnih organizacija i dokumentima hrvatske obrazovne politike. Opisuje se razvoj koncepta učenja i obrazovanja odraslih u UNESCO-u od konferencija u Hamburgu i Belemu do aktualne rasprave o dosadašnjoj definiciji iz Nairobija. Prikazano je razumijevanje učenja odraslih u dokumentima EU te utjecaj OECD-ovih inicijativa. Na hrvatsko razumijevanje utječu domaća tradicija, globalni i europski utjecaji te domaća institucionalna struktura i interesi ključnih aktera. Zbog toga se u Hrvatskoj učenje odraslih analizira najčešće kao proces obrazovanja odraslih i kontinuiranog strukovnog osposobljavanja.

Ključne riječi: učenje odraslih, obrazovanje odraslih, cjeloživotno učenje, obrazovna politika